GLAVNI TAJNIK
UN-a
PORUKA NA SVJETSKI DAN BORBE PROTIV
AIDS-A
1. prosinca 2004.
Ovogodišnji Svjetski dan borbe protiv AIDS-a prilika je priznati teret koji nose žene i djevojke u ovoj eri HIV/AIDS-a, no isto tako naglasiti njihova postignuća u borbi protiv epidemije.
Žene su naši najhrabriji i najkreativniji prvaci u borbi protiv HIV/AIDS-a. U većini država i zajednica koje sam posjetio širom svijeta, upravo su glasovi žena glasniji od svih drugih; zagovornice i aktivistice koje djeluju nesebično i govore javno, često izložene riziku predrasuda, zlostavljanja i nasilja kako bi poboljšale živote drugih.
Hrabrost koju pokazuju žene u ovoj borbi ravna je jedino šteti koju trpe zbog bolesti. Žene već podnose glavni teret siromaštva. Zbog AIDS-a dodatno im je lakše upasti u zamku siromaštva, a još teže premostiti ju. Žene se i dalje suočavaju s diskriminacijom na nizu područja - od radnog mjesta do zakona koji upravljaju vlasništvom nad zemljom i nasljedstvom. AIDS ih stavlja u još rizičniji položaj. Djevojčice predstavljaju većinu djece koja se ne školuju. Kad AIDS pogodi obitelj, one djevojčice koje idu u školu najčešće se iz nje povlače kako bi mogle voditi domaćinstvo i brinuti za bolesnu rodbinu. Žene danas predstavljaju oko polovicu svih ljudi koji žive s HIV-om širom svijeta. U podsaharskoj Africi, gdje živi više od tri četvrtine svih HIV-pozitivnih žena, gotovo 57 posto odraslih od zaraženih HIV-om su žene.
Zašto su žene ranjivije u odnosu na zarazu? Zašto je to tako, čak ako one nisu te koje imaju većinu spolnih partnera izvan braka, niti se ubrajaju u skupinu izloženiju riziku od korištenja teških droga od muškaraca? Uglavnom je to stoga što ih društvene nejednakosti dovode pred rizik - nepravedni, pretjerani rizik. Tome doprinosi niz faktora: siromaštvo, zlostavljanje i nasilje, pomanjkanje informacija, prisila starijih muškaraca te muškarci koji imaju istovremene seksualne odnose kojima su mlade žene dovedene u klopku ogromne mreže infekcije. Niti brak ne donosi uvijek zaštitu: u nekim teško pogođenim državama, žene u braku bilježe veću stopu zaraze HIV-om nego njihove neudate, spolno aktivne vršnjakinje.
Ove se čimbenike ne može promatrati nepovezano. Ono što je potrebno jest realna, pozitivna promjena koja će ženama i djevojkama dati više snage i pouzdanja. Promjena koja će transformirati odnose između žena i muškaraca na svim razinama društva. Promjena koja je moguća isključivo edukacijom djevojaka, zakonodavnim i društvenim reformama te kroz veću osviještenost i odgovornost među muškarcima. Promjena koja će ženama omogućiti da igraju punu ulogu u borbi protiv HIV/AIDS-a. Davanje većih ovlasti ženama u ovoj borbi mora biti naša strategija za budućnost. Upravo se među ženama moraju pronaći pravi heroji u ovom ratu. Naš je posao opskrbiti ih nadom.