BAKINO
PISMO
Dragi naši,
Lijepo je sjećati se Božićnih blagdana. Danima se pripremaju kolači, priredbe
u školi i pjesme u crkvi, a pečenica i bor zadnjih dana.
Kad je bilo sve gotovo, okupili smo se u kuhinji. Tata je nosio bor, a
mama kuglof sa pšenicom, crvenom jabukom i borovom grančicom u njemu.
Brat je donio slamu uvezenu u lijepo složenoj bijeloj velikoj salveti,
sestra košaru s vinom i pečenicom, a ja košaru punu kolača i suhog voća.
Poredali smo se u kolonu i pjevajući, «Djetešce nam se rodilo», došli
u sobu. Mama je stavila na stol malo slame u obliku križa, a između posula
pšenice, kukuruza te sitnog i po koji krupniji novac. Prekrila je stol
bijelim stolnjakom i redala prvo kuglof sa pšenicom i jabukom, s jedne
strane križ, a s druge 3 svijeće, pšenicu, vino, voće, orehnjaču i sitne
kolače. Kitili smo bor i pjevali svete pjesme. Kada smo okitili bor, stavili
smo slamicu pod bor za malog Isusa. Zapalili smo prskalice i svjećice
a sobno svijetlo ugasili. Uživali smo u krasno okićenom boru. Došlo je
vrijeme da moramo u krevet, ali smo još dugo maštali što će nam mali Isus
donijeti pod bor. Odrasli su se spremali na misu polnoćku, već su se čule
vesele skupine mještana, od kojih su neki pjevajući išli u crkvu. Momaka
i djevojaka oko crkve bilo je sve više. Momci su djevojke darivali crvenim
jabukama i zajedno igrali kolo. Čula se i pucnjava, ali kad je počela
misa, sve je utihnulo, crkva se napunila pobožnim pukom i slavili Boga
što je poslao Sinka svog. Poslije mise veselju nije bilo kraja, pjevajući
i igrajući kolo sve do svojih kuća, u sela se vraćala razdragana mladež,
čekala ih je pečenica.
Prvi dan Božića slavi se u krugu obitelji. Drugi dan obilazimo čestitajući
imendan Stjepanima, a treći dan Ivanima. Kod njih je bilo veselije, imali
su puno slame po prostoriji gdje je bio bor, pa smo se svi zajedno valjali
po njoj. Četvrti dan, ujutro, rano nas je probudila mama šibom u krevetima,
na spomen Herodu kad je pobio svu mušku dječicu, misleći da će ubiti malog
Kralja. Bilo je suza zbog tih šiba, ali nas je mama odvela u sobu, podigla
bijeli stolnjak, a mi smo se jagmili za novac koji je na Badnjak stavila
na stol. Poslije doručka toplo smo se obukli i otišli na sankanje, zaboravili
na šibe, ali smo se morali vratiti kad je zazvonilo na crkvi zvono i oglasilo
podne.
Iz škole se sjećam meni najljepše priredbe. U prvopričesnim bijelim haljinama
sa zvijezdom u kosi, mi djevojčice smo nosili: prva pšenicu, druga svijeću
a mi ostali smo se poredali i pjevali «U to vrijeme godišta».
Tvoja baka
