OVOGODIŠNJA OBEĆANJA FRAMAŠA ŽUPE SV. KRIŽA

O, Gospode, sada sam tu. Poslušaj molitvu moju.

Dvadesetsedmero mladih - Marija, Franjo, Ivana, Katarina, Jelena, Marija i Manuela po prvi su puta dali, a Ivana, Matija, Veronika, Katarina, Krešimir, Silvija, Iva, Goran, Natalija, Josip, Ivana, Marko, Tomislav, Maruša, Blanka, Kata, Ana, Ante, Marina i Goran su obnovili svoje obećanje da će sljedećih 365 dana dosljednije živjeti Kristovo Evanđelje.

SIGET, 06. listopada 2002. - Mladi ljudi, koji, čuvši svoje ime, radosno odgovaraju "Evo me!".

U petak smo slavili svetog Franju Asiškog, čovjeka koji je svojim životom, a ne riječima, pokazao kako se živi Evanđelje i kako se može biti čovjek. Danas, više od 800 godina kasnije, vidimo mlade koje sa svetim Franjom povezuje troje: bezuvjetno prihvaćanje poziva ("Evo me!"), radosno iščekivanje budućih žrtvi i spremnost da svoju pripadnost bratstvu nazvanom Franjevačka mladež potvrde svojim životom.

Na misnom slavlju u 11 sati, koje je predvodio nacionalni duhovni asistent FRAMA-e fra Milan Krišto uz fra Krunoslava Kocijana i fra Bernarda Barbarića, a svoju podršku su došli iskazati FRAMAŠI naše provincije iz župa u Karlovcu, Čakovcu, Kloštar Ivaniću, Samoboru, Kozari boku, s Trsata i Kaptola, naši su mladi obećali da će probleme rješavati kao njihov brat Franjo: da će prestati biti ljudi hladna srca te da će u bližnjima prepoznati i ljubiti Krista. Da će se truditi prema uzoru na sv. Franju živjeti poslušnost, siromaštvo i čistoću.

Radost je sjala na licima framaša. Sreća zbog odluke koju su donijeli odgovor je na mnoge sumnje. Kako je i fra Milan naglasio: na svakoj svetoj misi dobivamo blagoslov koji nam potvrđuje Božju prisutnost u našem životu, iz dana u dan.

Misli koje su izrekli ti mladi ljudi tiču se svih nas. Previše je u našoj sredini ljudi koji izjavljuju da su katolici da bi nekako odgovorili na upite statističara, ali ne dolaze na svetu misu niti nedjeljom. Štoviše, ima i onih među nama koji govore da im ovakva crkva ne treba. Njihovi izgovori olako se izriču, ali ih je svejedno teško pobijediti, jer zapravo znače bijeg od odgovornosti, bijeg od obveza prema zajednici i bijeg od Riječi Božje.

Mladi su sljedbenici sv. Franje ove nedjelje pripremili nesvakidašnje slavlje uz pljesak ruku, zvuk gitara i poziv da "uđemo s hvalama u dvore njegove". Kulminacija radosti i mladenačke odlučnosti da slijede svog zemaljskog uzora kroz slijedeću godinu morala je ostaviti utisak na sve prisutne. Dobar, zanosan, zbunjujući, nelagodan, neuobičajen ili neki drugi? Kako god, kao što je rekao naš fra Bernard, sve je bilo dobro - "jer ako vam je bilo lijepo, to je dobro; ako ste nešto naučili i to je dobro; ako vam nije bilo ugodno, bili ste na misi sat i pol i vršili pokoru pa je i to onda dobro."

MIR I DOBRO!

Pogledajte i galeriju fotografija ...