Kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, u župi Sv. Križa:

NEPRAVEDNI MIR
"Ako svoj dom prepustiš onome koji te istjerao, onda mu daješ za pravo da te istjerao"

ZAGREB, SIGET, 09. ožujka 2002. - Kardinal Vinko Puljić posjetio je župu Svetog Križa 9. ožujka 2002., na poziv župnika fra Josipa Korena i župljanina Zdravka Fućeka, autora dokumentarnog filma "Vinko Puljić, kardinal iz Sarajeva".

Cilj kardinalova posjeta je susret sa župljanima ove župe, među kojima je veliki broj podrijetlom iz BiH. Inicijativa i želja župljanina Zdravka Fućeka bila je da župa ugosti kardinala u svojoj zajednici ne samo zato da bi se pogledao navedeni dokumentarac, nego da bi župljani mogli izravno razgovarati s kardinalom.

U prepunoj župnoj dvorani u 19. sati prikazan je navedeni dokumentarni film koji je oživio sjećanje na sve strahote rata koje je kardinal Puljić zajedno sa svojim vjernicima i narodom proživio i preživio.

Pred Uskrs prošle godine Zdravko Fućek, redatelj i scenarist snimio je ovaj dokumentarni film u produkciji HTV. U filmu je kardinal govorio o preživljavanju u Sarajevu za ratnih dana, kao i o nekim zajednicama vjernika Hrvata koji su se uspjeli vratiti na svoja ognjišta, te o njihovim nadama, i o svemu onome što prati povratak i opstanak na tom području. U tom ratnom očaju kardinal je bio tračak nade da će sloboda ipak doći.

Prije projekcije filma katedralni mješoviti zbor "Josip Štadler" otpjevao je pjesmu "Ti si Petar." Nakon filma na temu aktualne situacije u BiH nazočni su mogli postaviti određena pitanja kardinalu, koji je rado odgovarao.

U uvodu je župnik rekao "Onaj tko zaboravlja svoju povijest osuđen je ponoviti je."

Kardinal Puljić gledajući ovaj film još jednom je bio potresen. Osvrćući se na film, kardinal je napomenuo da je ovaj film djelić životnog filma kojeg su proživljavali te da u njemu ponovo budi sve uspomene. "Bilo bi lakše da ga nisam gledao" kardinalove su riječi - "to je život i mi smo ga živjeli. Zahvalan sam Bogu što smo preživjeli. Za vrijeme rata, kad bi nazdravljali, ako bi imali s čime nazdravljati, rekli bismo:"Živio i preživio!" U zahvali autoru filma napomenuo je: "Došavši k nama, Zdravko nas je zavolio, pa je htio tu ljubav utkati u filmu, koji ne govori samo o kardinalu, nego o našoj Crkvi i hrvatskom narodu!"

"U tom ratu je bilo Božje milosti koja je hrabrila. Suočili smo se sa smrću i životom, a ta hrabrost nije dolazila od ljudske snage". Sjetio se kako su ga znali pitati: "Jel' se ti bojiš?" "Čovječe i ja sam čovjek, kao i ti, što ti je! Ali bih uvijek dodao: ali ljubav je jača od tog straha. Ljubav prema Crkvi, mom narodu ..."

"Dok je rat trajao, kad su granate padale, crkve su bile pune; nikada nisam rekao svećenicima nemojte imati misu ili imajte, šutio sam, jer postojala je opasnost od granata. Preko radija viču da nitko ne izlazi, nek se čuva; a katedrala je ipak bila puna. U jednom trenutku jedna je žena u strahu se s biciklom sklonila u katedralu, a za njom je pucalo. Bog je učinio milost da nitko tko je išao u crkvu, išao na misu i vraćao se s mise nije poginuo - to je za mene jedno čudo."

Kad je kardinal zaključio svoj uvod i potaknuo nazočne na razgovor uslijedila su pitanja:

Vjeroučitelj Miljenko Grubeša, župljanin: "Kakav je sadašnji mir u BiH?"

Kardinal: "Ne mogu reći o sadašnjem dok ne kažem kako je do njega došlo. Kad je Dayton potpisan, u Dubrovniku sam rekao: Ovo je nepravedni mir, ovim mirom nas se Hrvate žive zakopava. Danas mi proživljavamo takve teškoće da ne možemo ostvariti svoja prava na povratak i biti jednakopravni s druga dva naroda u BiH, i tu imamo velikih poteškoća. Mnogi naši ljudi misle da ovo više nije naša domovina, lako se zaboravlja gruda i grob predaka. Mnogi su znali reći: Mi tu teško možemo biti Hrvati jer nemamo svoje institucije vojske i policije, kao niti u Australiji, u Americi, Njemačkoj. Prije ćemo nestati u tim zemljama, nego u BiH. U BiH smo živjeli kroz teška stoljeća i opstali smo kao Hrvati i kao katolici. Bio sam u Kanadi, i vidjeli smo da oni što su se tamo rodili više ne znaju govoriti hrvatski.
Drugi veliki problem je problem naših političara što su razjedinjeni, kad je u pitanju svađati se između sebe tu su najsposobniji.
Treće, na žalost mi Hrvati nemamo niti jedne zemlje koja će reći nešto pozitivno o nama, ovi svi što su došli u BiH ne vole nas. Prvi Westendorp, sada Petrić - ne vole nas; jasno, kad im to kažem, smeta im, ali to moram reći, jer ne želim biti krivac pred poviješću. Ako ja to progovorim, da bi me ušutkali, zovu me nacionalistom, ali ja nikad neću prestati govoriti za svoj narod u obranu čovjeka.
Kad je u pitanju povratak, vidjeli ste brojne međunarodne organizacije: volio bih vidjeti koliko je UNHCR pomogao u obnovi hrvatskih kuća, a milijune je okrenuo. Kad mi napravimo program za obnovu hrvatskih kuća, vrlo brzo to smetnu s uma, vrlo brzo to sklone na drugi plan. I zato vrlo energično govorim kako mi vrlo teško možemo opstati!
Vi domaći ne zamjerite što ću reći: Kad bi hrvatska država samo 50% voljela nas koliko mi nju volimo, mi bismo sigurno opstali u BiH. "

Novinar Vjesnika G. Pandža: "Kako ocjenjujete angažman hrvatske vlade na povratku Hrvata u BiH i na realizaciju njihovih prava u BiH?"

Kardinal: "Vi dobro znadete da ni jedan Hrvat iz BiH nije Dayton potpisao, predsjednik hrvatske države potpisao ga je - gospodin Zubak nije potpisao Dayton. Kad me pitao što ja mislim, ja sam rekao: Ja to ne mogu smatrati normalnim da se mi odričemo Bosanske Posavine, jer tamo je većina hrvatskog i katoličkog življa, od Banja Luke do Brčkoga preko 220.000 Hrvata katolika.

Nije krv voda, zar će se država Hrvatska stidjeti svoga naroda, nas koji smo autohtoni narod u BiH? Barem iz toga osjećaja mora progovoriti koju. Koliko će reći, ne znam.

Nemam se više ni pred kim sustezati od istine; geopolitički je jasno što znači opstanak Hrvata u BiH; vi znate da su tamo brojne obitelji, koje su podmlađivale hrvatski narod. Duhovno, koliko je časnih sestara iz BiH ovdje u Hrvatskoj, a da ne kažem isto tako redovnika U BiH. Mnoga su duhovna zvanja nicala, a nije to nevažno za hrvatski narod. Ako nas nestane, pitam se koliko ćete vi opstati ovdje u Hrvatskoj!?

Ivo Bunić iz Vareša: "Koje poteze bi hrvatska vlast trebala povući da pomogne opstanak i povratak hrvatskog narodu u BiH?"

Kardinal: "Isto ono što mora učiniti pred međunarodnom zajednicom za povratak drugih u Hrvatsku, treba paritetno dati mogućnost povratka Hrvata u Bosnu i Hercegovinu."

Zdravko Fućek, autor filma: "Kakva je danas situacija u medijima BiH, je li se ona promijenila u proteklih godinu dana, imalo nabolje?"

Kardinal: "Mali pomak se vidi. Čudi me međunarodna zajednica koja želi stvoriti "mišung", da se ništa ne prepozna. Kao da je sramota da je prepoznatljivo da sam ja Hrvat, onaj Srbin, a onaj Bošnjak, a po međunarodnoj zajednici sve treba biti nekako neprepoznatljivo, a upravo se to želi stvoriti.

Jedan visoki dužnosnik međunarodne zajednice je rekao, kad bi u mojoj zemlji ovakvo značenje imala Katolička crkva kao u ovoj maloj zemlji, ja bih bio najponosniji. Pitao sam: "Zašto mi to govoriš"? Odgovorio je:"Zato što ovi koji sa mnom rade ne mogu vas smisliti tako duhovno jake, kao što je katolička crkva u BiH. Mnogi iz međunarodne zajednice vrlo pomno rade da nas iznutra razjedine. Kao što su u vrijeme bivše Jugoslavije kroz UDBU unosili sumnju, da više nikome ne smiješ vjerovati, sada isto tako. Mislim da nema veće službe u svijetu da nema svoje doušnike u BiH. Doušnika je koliko god hoćete, gdje god nađu pukotinu, jako zabijaju klin, i to ja priznam. To je naša bol, koja je meni kao pastiru crkve velika i jaka. Odupiremo se tome kroz pokoru i molitvu."

Gospođa Bubalo, iz Plehana: "Kako ocjenjujete sadašnje stanje Hrvata katolika i povratnika u Bosanskoj Posavini?"

Kardinal: "Više od 220.000 Hrvata katolika je živjelo na tom području, od njih vratilo se samo 3.800. Moći će se još vratiti, ako išta ima srčanosti i ljudskosti. Dragi Hrvati iz BiH, nemojte se odreći svoga kraja i zavičaja, grobova svojih predaka, onog svoga doma. Ako to prepustiš onome koji te istjerao, onda mu daješ za pravo da te istjerao. Ne smiješ to svoje prepustiti. U proljeće će se praviti popis birača, pozivam vas da ne zaboravite svoju rodnu grudu i prijavite se, bez obzira gdje imate kuću, ako ne radi tebe onda radi onih koji tamo hoće živjeti."

Gospodin iz Banja Luke: "Kolike su šanse za opstanak Hrvata u BiH?"

Kardinal: "Opstat ćemo onoliko koliko se budemo borili, koliko ćemo se boriti - onoliko ćemo prava dobiti, a izboriti se možemo samo ako smo složni."

Danas, 10. ožujka, kardinal Puljić predvodit će Svetu misu u 12 sati, a misno slavlje uzveličat će katedralni zbor iz Sarajeva.

Izvaci iz tonskog zapisa razgovora s kardinalom Puljićem:
1. uvodna riječ Kardinala Puljića i g. Zdravka Fućeka
2. odgovori na pitanja: prvi, drugi, treći, četvrti, peti i šesti dio
3. izlaganje dr Zdravka Tomca

Ovaj tekst nije autoriziran.

Ranije vijesti:
Dana 09. i 10. ožujka u našoj će župi gostovati Vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić! (22.02.2002.)
Ostale vijesti:
Iza kulisa kardinalove posjete: o radu članova župne zajednice na organizaciji i pripremama