18.05.2002.

REGIONALNI SUSRET MINISTRANATA

Dakle, stvarno ne vjerujete da je bilo urnebesno? OK, OK, onda ste dobro došli na ovu stranicu, koja će vam dati naslutiti što se sve događalo, ali ne propustite galerije fotografija iz pojedinih dijelova događanja. A ako vam ni to nije dovoljno, a što vam mi možemo - budite ministranti, pa ćete znati!

Misno slavlje

Naravno, sve je započelo svetom misom. Euharistijom, zahvalom Bogu što nas je stvorio, što nam je, nakon što nam je pokazao što znači ljubiti, ostavio Crkvu i Duha koji je vodi. I eto - ministrantsku službu, službu služenja. Misno slavlje predvodio je fra Milan Krišto, a koncelebrirali su i ostali prisutni svećenici.

Šteta što vam ne možemo prenijeti pjesmu koja je orila kapelicom, ali pogledajte druge fotografije s ove svete mise.

Kviz

Odmah nakon mise, ministranti i njihovi predvoditelji preselili su se u našu župnu dvoranu. Za čas su postavljeni svi potrebni rekviziti za jednostavan i zabavan kviz.

Kviz je zapravo bila duhovita kombinacija igre "čovječe, ne ljuti se" i natjecanja u znanju. Na postolju je bio istaknut zemljovid na kojemu je bilo označeno 48 franjevačkih samostana Provincije sv. Ćirila i Metoda. Svaki je samostan imao redni broj.

Ministranti su bacali poveliku kocku te započinjali igru baš onako kako se to radi u spomenutoj poznatoj zabavnoj igri.

Uz neke brojeve na zemljovidu nalazila su se slova od A do S koja su označavala 18 područja pitanja za koja su se ministranti trebali pripremiti. Kada bi oznaka neke ekipe "stala" na polju koje je imalo slovo, ta je ekipa mogla birati broj jednoga od još neiskorištenih pitanja iz toga područja. Za pogrešan odgovor oznaka bi se pomakla za polje unatrag, za točan ali nepotpun ostala bi na istom mjestu, a za ispravan i potpun pomakla bi se za jedno mjesto naprijed.

Kako je uzbuđenje raslo s primicanjem kraju igre, pogledajte u galeriji. Tamo ćete doznati i tko je pobijedio ;-)

A valjalo je nešto i opiturat ...

Hm, da, dječaci k'o dječaci, začas ogladne. No, svi smo mi nekada bili dječaci (osim onih koje su bile djevojčice, ali to sada nije osobito važan detalj) pa se takav razvoj situacije dao i predvidjeti. HVALA, SPONZORI!

Aha, pitate se što je bilo za klopu? Pa vidi se na slikama! HVALA, SPONZORI! No, vidjet će se kasnije da neki nisu dovoljno jeli, pa su morali dopuniti obrok nekakvim žutim komadićima industrijske hrane iz crvenih vrećica, koje su, u napadu gladi, jeli sjedeći na betonu i na žarkom suncu, dok su se ostali, koji su se na vrijeme najeli, valjali od smijeha. A, fuj, k'o bi jeo te žute komadiće za astronaute, a ovdje hrenovke u pecivu u koje mo'š natiskati i senfa i majoneze i kečapa ... Ma, o tome kasnije.

Atletika, plivanje, jahanje, jedrenje ...

Da, to su vam plemeniti sportovi koji se prenose širom mondovizije i za koje sponzori daju milijarde (nečega). No, što će siromašni fratri, nemaju oni takve sponzore niti im padnu na pamet takvi sportovi. Oni vam nađu neko uže, nekakve vreće, nekakve jeftine žlice i nezaobilaznu loptu, i svejedno se dobro zabavljaju! Nemam pojma koji su im sponzori dali te rekvizite, ali onu astronautsku žutu hranu mora da su dobili od NASA-e. I, nećeš vjerovat', neki su i to htjeli jesti! Ih, što ti je glad ...

Ali da krenemo ispočetka. Prvo vam je bila ona igra u kojoj sudjeluju samo pametni. Znate onu - um caruje, ali snaga dobro dođe. I tako su se naši ministranti natezali, natezali, sve dok Nino ne bi zviznuo ... u zviždaljku, što bi značilo da je zastavica (sic!) prešla neku torbu ...

E, ondak je na red došla igra za sirene. Ups. Kakve sirene, ovo su dječaci! Ali su iz samo njima razumljivih razloga odlučili noge pospremiti u vreće i onda se utrkivati. Ah, što sve majka voli ...

Ma, lako je još bilo skakutat u vreći, ali daj ti pretrči travnjak sa plastičnom žlicom u zubima, a ping-pong (ili pong-ping, svejedno, zavisi tko servira) lopticom u žlici! A žlica, rekoh, jeftina, pa slabo drži tu lopticu! A ne smi'š disat' dok trčiš, jer ćeš svojim dahom otpuhat' lopticu! A ne smi'š nit' radit' male korake, neg' velike ... i tako pobijedili oni koji spretno ne disaše i radiše vel'ke korake ... da mi je bilo samo uslikat izbliza pogled usmjeren na lopticu na 5 cm od nosa ...

Eto, i sad nakon što su već mnogi pokazali svoju vještinu i pamet (a sjetimo se - snaga dobro dođe), neki osjetiše neizmjernu, neizdrživu glad! Sjedoše protestno na vruć beton i staviše ultimatum na pregovarački stol: "Il' ćete nam dat' jest', il' ćemo tu sjedit' dok nam ne date jest'!" (Nije ni čudo, što ih profesori i njihovi sindikati sve uče ...) Jadni se fratri ustrčaše, uspaničiše, ipak je to odgovornost - ne nahranit' klince, a doveli ih izdaleka (ma čak s Trsata neke) ... I netko se sjeti - pa imamo od onog sponzora, kako se ono zvaše, NASA, tako nekako, znate one koji šalju astronaute po bijelom svijetu i šire. Mislili smo da to nećemo morati upotrijebiti, ali što sad možemo, evo ... I podijeliše im na dva gladna po tri vrećice "toga". Ajme, kakva je to bila glad ... A u pozadini muvahu se neke djevojke, rekao bih da su maskirane medicinske sestre, pazile su da nekome ne postane mučno, pa im dolijevahu soka (HVALA, SPONZORI!). Prvo smo svi mislili - pa ne mogu oni toliko pojesti, ali razuvjerilo nas, brate, pojelo! I pazi sad čuda - još odredilo pobjednika, i podijeliše pobjednici slavu s dopobjednicima, i za vrhunac svega - dobiše još da jedu! E, to su muževi, svaka im čast!

I onda ona dosadna igra, mislim da se zove loptomet. Ne, loptonog. Ma ne, nogolopt ... NOGOMET!!! Drevna, već pomalo zaboravljena nacionalna igra, ali kako je poznato da fratri čuvaju baštinu svoga naroda, izvukli su je negdje iz prašine sjećanja svojih djedova. I predložili ministrantima da dalje razvijaju i po svijetu promiču ovu plemenitu igru za sirotinju. Mislim da se u toj igri osim nogu smije upotrijebiti i glava. Za udaranje lopte, drugo je zabranjeno ... Sponzori nisu bili zainteresirani za ovaj dio događanja ...

Uostalom, pogledajte vi to sve lijepo u galeriji, da ne zamaramo široko čitateljstvo. Svima vama upućujemo od srca bratski Franjin pozdrav:

MIR I DOBRO!

Da, da, tko je pročitao sve dovde, ima pravo doznati i tko su bili sponzori. E, pa sponzori su bili:

Pekara "DINARA"- Sesvete, svježe pecivo;

Mesnice "MM"- Krašić, hrenovke;

sokove DANA poklonili su nam iz tvrtke "UNIM", Zagreb.

Svi oni prepoznali su ono u što se uvijek isplati ulagati a to su naša djeca. Hvala našem župniku fra Josipu koji je spremno priskočio u pomoć sa svojim prilogom, hvala i roditeljima Bečović i sestrama Blažević, Sanji i Aniti koji su sve to servirali i brinuli se da svi budu nahranjeni i napojeni. Hvala ide i gospodinu Juriću čija je tvrtka "FENIKS KOMPJUTORI" poklonila našim ministrantima majice. Nepravedno bi bilo ne spomenuti i našeg fra Bernarda koji je velikodušno išao u kupovinu i davao usluge prijevoza. Svakako vrijedi spomenuti i gospođu Editu koja je bila uporna u kontaktiranju i slanju faxeva potencijalnim donatorima. A što da kažemo Nini koji je povezao sve konce a na kraju i trakice kojima je označio igralište? SVIMA VAMA VELIKO H V A L A! Ne, nismo zaboravili one najvažnije - ministrante: i njima hvala za iskazano znanje i htijenje.