VAŠI KOMENTARI NA TEKST "Osvrt na susret zborova mladih 'Naša misa'" od 07.03.2004.

IVO, 09. ožujka 2004.
Hvala Damiru na njegovu osvrtu, bio mi je vrlo zanimljiv i poučan. Kako nemam dosta znanja (glazba, liturgika) da bih bio kritičan ili nešto ovdje doprinio mogu samo reći da - iako sam sve prije nego mlad, čak štoviše djed - redovito pribivam misi u 11 sati i da glazbu našeg zbora smatram izvrsnom.
 
Hvala na tome i samo nastavite.
Srdačni pozdrav
Ivo
 
SILVANA, 08. ožujka 2003.
... tvoj osvrt na nas zbor mislim da moze biti koristan siroj zajednici i iskreno bih voljela da nam ljudi posalju povratnu informaciju veznao upravo uz problematiku o kojoj si pisao. Ja osobno sam cula razlicite komentare o nasem pjevanju, od toga da se s nama lako pjeva, do toga da izvodimo koncerte, preko toga da uopce ne pjevamo pucke pjesme. Ja moram ovdje dodati da iz vremena dok ja nisam bila dio zbora, jedan od razloga zbog kojeg sam voljela 11tu misu je i ta da sam na njoj mogla pjevati i brzo nauciti nove pjesme (ne zato sto sam ja jako muzikalna vec zato sto su pjevne i uhu mile)! Sto se pucki pjesama tice tu ne bih mogla puno reci jer ne poznajem dovoljno crkvenu glazbu da bih to mogla procijeniti, jedino iz nekog vlastitog iskustva - kad dodjem u neku drugu crkvu na misu, nije da bas znam pjevati njihove pjesme, a sve cesce me i s.Jelica iznenadi sa svojim odabirom pjesama. Uz pucke pjesme obicno ide komentar da su dosadne (moram priznati da ako su to neke od onih koje cujem u drugim crkvama -jesu dosadne su i spore, no opet poznavajuci tebe Damire vjerujem da i za njih ima lijeka!
 
 
ZDENKA, 12. ožujka 2004.

Bog Damire!
Jako mi je drago da si sve ovo detaljno analizirao kako bi i mi, koji nismo prisustvovali susretu o kojem je riječ, dobili na uvid stanje stvari. Smatram da tema i nije tako nova i da se ona u ovom ili onom obliku već nametala našem Zboru mladih. Čak bih rekla (ako se još dobro sijećam) da je i band Jeshua postepeno izrastao iz jednog takvog malog, nazovi, sukoba oko pjesama i načina liturgijskog pjevanja. Vrlo je vjerojatno da se slične situacije javljaju i u drugim župama!

Komentirajući ovu problematiku moram reći da sam se i sama često pitala što je ispravno. Naime, s jedne se strane javlja logika srca, a s druge logika ispunjavanja svih važnih zahtjeva koji se pred liturgijsku glazbu postavljaju.

Ovo prvo sam nazvala logikom srca zato što ne vjerujem u nekakvu potrebu za osobnim isticanjem u ovom vidu muziciranja, nego smatram da mladi (ili oni koji se tako osjećaju) u svojoj odusevljenosti, poletu i zanosu žele sebe unijeti u svaku pjesmu koju izvode, ne prihvaćajući pri tome nametanje nekakvog autoriteta koji, karakteristično za tu dob, svakako nije popularan. Smatram da je ovakav zanos nešto dragocjeno što bi svakako trebalo očuvati, ali i kanalizirati u nekom konkretnom smjeru.

S druge strane, javlja se potreba usmjeravanja svih šarolikih nastojanja na ovom polju. Mislim da je ovo usmjeravanje isto tako jako važno. Liturgija, kao takva, ima svoj red, ona ima svoje točno definirano značenje i točno definiranu ulogu. To se mora poštivati! Cijela naša vjera je usmjerena na određeno discipliniranje, odgajanje i usmjeravanje samih sebe prema konačnom cilju – Bogu. Pa ako vjera uključuje disciplinu, vjerujem da se ta ista disciplina mora prihvatiti i srcem prigrliti i u liturgiji.

Zaključujem da je u ovom osjetljivom području potrebno puno više ljubavi nego razuma. Jasno je da su kompromisi ograničeni i preko tih granica se ne smije olako prelaziti, ali isto tako mislim da je ispravnije ¨prekršitelje¨ poljubiti, nego izgrditi, jer njihovi prekršaji ne dolaze iz taštine nego iz prevelike ljubavi.

Puno, puno pozdrava od Zdenke!

 
DIJANA, 13. ožujka 2003.
Damire, potaknuta tvojim osvrtom na skup "Naša Misa" mogu samo dodati da je dobro što se počelo govoriti  o tome pitanju i to je pozitivno i znak našem vremenu da se moramo vratiti na izvore i krenuti u traženju odgovora. Sam naslov " Naša Misa" govori da je sviju nas a ne samo nekih.
Da bi mogli govoriti o Crkvenoj glazbi tj. glazbi u liturgiji čovjek mora biti upoznat što je liturgija. Što o tome govori II Vat. Koncil u SC? "Ona je izvor i uvir cjelokupnog kršćanskog života". Da li naša liturgija izvor i uvir našeg života?
II Vat. koncil nam je ostavio smjernice  koje još  nisu potpuno zaživjele. Ali ovaj susret daje nadu da zažive.Glazba mora biti službenica liturgiji (ancila liturgia) i vodi k njoj a ne da bude iznad nje. Kao član zbora mogu reći da pjesma u liturgiji znači mnogo ako zajednica na taj način  sudjeluje u Otajstvenim činima i dušu vodi slavljenju Presvetog Trojstva a time pokreće zajednicu na aktivno sudjelovanje u tom događanju, svatko na svoj način (ministrant, čitač, pjevač, zborovođa, orguljaš, "vjernik u klupi". Da bi naša liturgija doista odisala tim duhom svaki vjernik treba doprinijeti svojim aganžmanom.
Na skupu je bilo govora o dvije strane hijerarhija (svećenici) i vjernici. Mislim da nema dvije strane svi smo Crkva i svi smo odgovorni kakva će nam biti  Sv. Misa i ispunimo što je Isus želo da budemo jedno. Hijerarhija je potrebna da sve to prosudi što je dobro a što nije i mislim da tu ne treba biti problema.  
Nadam se da će biti još prilike da govorimo o toj temi a svima nama želim obilje Duha Svetoga u pronalaženju pravih odgovora i konkretnih djelovanja.
 
Dijana.
 
 
DAMIR, 13. ožujka 2003.
Želim dopuniti Dijanino razmišljanje. Doista, na ovom se skupu činilo kao da postoje dvije strane. Možda se činilo da je "raskorak" između "hijerarhije" i "vjernika", a možda između "mlađe" i "starije" generacije. Možda se činilo da je "raskorak" zapravo između "konzervativnije" i "liberalnije" struje, a neki su možda tumačili sve to kao nerazumijevanje između "umjetnika" i onih koji "ne znaju dovoljno o umjetnosti". Zanimljivo je pri tome kako neki "liberalni buntovnici" imaju danas pregršt godina i ne odstupaju od svog "buntovničkog" stava, a nekako im se "priklanjaju" i oni koji na određeni način pripadaju "hijerarhiji". Istodobno, neki "mlađi" plješću naoko konzervativnom profesoru ...
Ja smatram da je stvoren privid podjele, i da je u tome cijela pogreška. Smatram da prave podjele nema, ali postoji žar, kako je to lijepo Zdenka uočila - žarka ljubav koju neki ispoljavaju na ovaj, a neki na onaj način. Ne može se zbog takve ljubavi nikoga stavljati pod povećalo niti mu braniti da je ispoljava. Ali treba strpljivo razgovarati, usmjeravati, tumačiti i grliti.
Ostale su mi u uhu dvije primjedbe prof. Martinjaka, koje spajam. Jedna je o nekim drugim mogućim ulogama ili učincima ili namjerama glazbe, a druga je o njemu, čini mi se, nedopustivom uvozu glazbe iz drugih i drugačijih kultura. Jednom je veliki Beethoven rekao kako je nevjerojatan učinak glazbe. Ona može imati tako jak psihološki utjecaj na ljude da ih, eto, čak vodi i u bitke odnosno ratove. Ako je glazba doista toliko snažna, onda prva primjedba prof. Martinjaka ima itekakvu težinu, jer se glazbom može čak i manipulirati ljudima. Spojimo li to s drugom primjedbom, postaje jasno i o kakvoj je mogućoj manipulaciji riječ - o pritisku neke druge kulture i nekog drugog slavljenja Boga koje možda i nije u skladu s učenjem Svete katoličke crkve i možda sije neko loše sjeme na drago, ispaćeno hrvatsko tlo.
S ljubavlju,
Damir
 
 
ELIZABETA, 16. ožujka 2004.

Citam "Izvjesce" iz Frankopanske i dobro se zabavljam! Kad bi većina novinara pisala svoja izvjesca poput tebe, cesto bih citala novine! :)

Iskreno, nikad nisam pjevala u crkvenom zboru, ali uvijek rado pjevam u crkvi. I nastojim izbjeci "pjevane" mise u kojima zbor vise-manje uvjezbano pjeva skladbe za koje "nema sanse da ih puk nauci". Ako se zazelim koncerta, onda odem do Glazbenog zavoda, ili do Lisinskog, ili ... i usput osim u skladbama uzivam u vrhunskoj izvedbi :D A tijekom sv. mise volim pjevati i cuti puk oko sebe kako sa srcem pjeva.

Ima jedna simpaticna prica u De Mello-voj zbirci "Molitva zabe". "Genij" je molio, ali mu je smetalo kreketanje zaba i cvrcanje cvrcaka i glasanje ostalih stvorenja. Prigovorio im je i svi su utihnuli. Vratio se molitvi, ali mu je Glas postavio pitanje - zasto mislis da je mome uhu milija tvoja molitva od glasanja ostalih bica? Ta On je stvorio sva ta bica i dao im da se upravo tako glasaju...

Citajuci, sjetih se Vanese Mei i Maxima Mrvice. Dvoje mladih ljudi koji - da ne povjeruju svi oni skeptici koji smatraju da mladi ne mogu zavoljeti nesto lijepo - ne samo da uzivaju u zvucima starih klasika glazbe, nego je izvode na tako virtuozan nacin pred kamerama da i mladi, koji do iste glazbe iz tko-zna-kojih-razloga ne bi u normalnim okolnostima dosli, uzivaju u istim skladbama. Cak i oni s "potumplanim vuhima" prepoznaju "Bumbarov let". :)

Mojoj je prijateljici, jos kao maloj, majka uvijek govorila da je klasicna glazba grozna, uzasna... Kad se udala, odlucila je provjeriti zasto ja cijelo to vrijeme ponavljam da mi je upravo ta glazba lijepa. Otisla je u trgovinu nosaca zvuka i kupila nekoliko CD-ova: Mozarta, Beethovena, Bacha, Vivaldija... A onda je, odslusavsi ih, zakljucila da su izvrsni. Meni je snimila "mix-kasetu", a njezina je majcica bila znatizeljna sto je to njezina kcerkica snimila za mene, i isla poslusati. Muahahaha! Upecala se!!! Trebalo je vremena da joj objasnimo da je ta prekrasna glazba zapravo - klasika! :D

Jako mi se svidja i pozdrav na kraju Izvjesca.

 
fra KRUNOSLAV, 17. ožujka 2004.

Postovani!

Zahvaljujuci Vasoj aktivnoj i angaziranoj zupljanki Ani Fruk saznao sam za ovu adresu i nakon mnogo vremena ponovno pogledao sto ima novoga. Tako sam naisao i na osvrt voditelja Zbora mladih Damira na susret zborova mladih grada Zagreba. Clanak je stvarno izvrstan i iscrpan. Svaka Ti cast, Damire i hvala od srca!

Buduci da se radi o problematici koja me zanima i ljudima koje poznajem, samo bih dodao da mi je drago da se ozbiljno pristupilo "problemu" sudjelovanja zbora na misnome slavlju. (Naravno, to nije problem nego potreba i blagoslov za svaku zajednicu koja slavi.) Sjecam se jos s predavanja na Katolickome bogoslovnom fakultetu kako je pro. Martinjak govorio o liturgijskoj glazbi, ali i o mnogim negativnim pojavama i ulasku neliturgijskih i neprikladnih elemenata na mise, osobito one na kojima sudjeluju mladi vjernici (i oni koji se takvima osjecaju). Drago mi je da se on i gospodin Slavko Nedic zele angazirati oko izrade pjesmarice za mlade jer je potrebno uspostaviti kakav-takav red na tome podrucju. Uopce pritom nije sporna zelja mladih da pjevaju, da se predstave svojim zupljanima ili vjernicima koji dodju u crkvu gdje se okupljaju, suocavanje s izazovima zahtjevnih glazbenih izricaja i volja za vjezbanjem i dokazivanjem, nego bas da se pokusaju izbjeci prodori neliturgijskih, nasem duhu stranih ili po tekstu neprikladnih elemenata.

Uvijek se tu sjetim pjesme koja se vrlo cesto pjeva (a pjevat ce se vjerojatno i ubuduce, osobito u uskrsnome vremenu), a to je "Kriste, u tvoje ime sad smo ovdje svi". Profesori liturgije su nam cesto spominjali kako ta pjesma nikako ne moze uci u liturgiju (osim tekstom) jer se po glazbenom izricaju radi o marsu (vjerojatno se nisam strucno izrazio), o "kaubojskoj" baladi s americkoga zapada, ciji izvorni tekst glasi: "John Brown lezi mrtav nasred pustinje..." itd. S tom su pjesmom, ako se ne varam nasi mladi u Solinu docekali Sv. Oca 1998. godine. Nasem se prof. Sasku zbog toga dizala kosa na glavi. Inace, bas tu pjesmu spominje i nas suvremeni knjizevnik Goran Tribuson u jednome svom romanu, kako odjekuje iz jedne od zagrebackih crkava na istocnom dijelu grada, navodeci upravo nesklad "poboznog" teksta na hrvatskom jeziku i glazbene podloge.

Nisam htio toliko oduljiti, ispricavam se. Zapravo sam zelio izraziti zadovoljstvo i radost sto se pocelo (napokon) s ozbiljnim razgovorom, u zelji da se uvede red u liturgijskoj glazbi (i za mlade), te pohvaliti kako gospodina Damira, tako i zbor crkve Sv. Kriza, koji tako dobro radi i predvodi pjevanje na nedjeljnim misama u 11 sati. "Inzenjerska" analiza mi se je takodjer jako svidjela i nije naporna ni suvisna, a sto se tice moga angazmana u pothvatu koji ce traziti mnogo truda i zalaganja, zasad samo mogu reci da cu moliti da Gospodin sve vodi kako bi plodovi bili brojni i vidljivi, buduci da sam trenutno na postdiplomskom studiju dogmatike u Rimu.

Kriz Kristov bio Vam snaga i nada +!

fra Krunoslav Kocijan

 
MILA, 19. ožujka 2004.
Pridružujem se pohvalama za Damirovo vođenje zbora i izbor pjesama i za nadasve duhoviti novinarski izvještaj!
Ja bih samo postavila nekoliko pitanja: je li zadatak  'radne grupe' da razmotri prikladnost pjesama za pjevanje u okviru liturgije, tj. Svete mise? Kako će ih razgraničiti od onih koje su prikladne za druge vjerske prigode i susrete ali ne i za Svetu misu? Jer čini mi se da će mnogi (nepotrebno) ustati u obranu (ili osudu) nekih pjesama – kao što se vidi i iz objavljenih 'reagiranja' – mada objektivno nema nikakvih (ili barem nema velikih) prigovora vjerskim kvalitetama tih pjesama, nego sadržajem ne izriču sve što bi u određenim dijelovima mise trebalo.
Da li je točan dojam koji se stječe iz svega rečenoga da zborovi mladih pjevaju samo za vrijeme Svetih misa i da im time i program treba biti određen? Meni se ne cini da je tako J
Pozdrav svima,
Mila
 
 
DAMIR, 20. ožujka 2004.
Zahvaljujem svima koji sudjeluju u ovoj raspravi prvenstveno jer nam pomažu u napredovanju i shvaćanju kvalitete liturgijskog slavlja.
Volio bih kada bismo u ovom kontekstu razmotrili dvije vijesti Radio Vatikana od 15. ožujka, prenesene na našim stranicama, koje obje govore o radosti.
S ljubavlju,
Damir

naslovnica weba