LOVRO ŽUPANOVIĆ (1925 - 2004)
U četvrtak, 18. ožujka 2004.g. umro je nakon dulje
i vrlo teške bolesti, skladatelj, muzikolog, glazbeni pisac, dugogodišnji
redoviti suradnik časopisa za crkvenu glazbu SVETA CECILIJA, akademik dr. Lovro
Županović, u svom stanu u Fišerovoj 3 u Zagrebu. On svakako zauzima
posebno mjesto među hrvatskim suvremenim skladateljima, i to zato što se nije
bavio samo skladanjem, već je dao i niz zapaženih priloga hrvatskoj glazbenoj
znanosti, pedagogiji i povijesti glazbe.
Rođen je 21. srpnja 1925.g. u Šibeniku gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Do odlaska u Zagreb na studij djelovao je kao orguljaš, dirigent i umjetnički voditelj više šibenskih pjevačkih gradskih i crkvenih zborova i društava. U Zagrebu je studirao slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu gdje je i diplomirao 1950.g. Povijest glazbe je studirao na Muzičkoj akademiji gdje je diplomirao 1953.g., a doktorirao u Ljubljani na filozofskom fakultetu doktorskom tezom "Rezultati i značajke stvaralaštva Vatroslava Lisinskog" 1965.g. Kompoziciju je diplomirao na Odsjeku za kompoziciju na Akadamiji za glazbo u Ljubljani u klasi prof. L. M. Škerjanca 1971.godine.
U svom radnom vijeku djelovao je kao srednjoškolski profesor, profesor teoretskih predmeta na odjelu za glazbu Pedagoške akademije u Zagrebu, te kao redovti profesor Muzičke Akademije u Zagrebu. Za svoj rad dobio je nagradu grada Zagreba 1969.g., nagrađivan je od strane Hrvatskog društva Skladatelja 1970. i 1973.g. te od strane Varaždinskih baroknih večeri 1985. i 1994.g.
Županović je u prvom razdoblju kao skladatelj pisao u duhu nacionalnog stila, oslanjajući se ponegdje i na neobarokne elemente (Simfonietta, 1954; Balkanski ples, 1954; komična opera Pisava, 1957-58, neizvedena). U nekim vokalnim djelima pokazao je mnogo smisla za oblikovanje dramskih efekata kao u potresnoj kantati Priča o ciganima, 1956. U vokalno područje pripadaju i ciklusi solo-pjesama (Lirske minijature na stihove D.Tadijanovića, 1957. i Pet Matoševih soneta, 1955.) Također važan je njegov zborski opus, kako svjetovne tako i duhovne glazbe, odnosno njegova djela za orgulje. Lovro Županović je zaslužan za suvremena izdanja starih hrvatskih glazbenih majstora, koja su tako postala dostupna suvremenom izvođenju i širokoj javnosti. Njegovom zaslugom ponovno su zaživjela djela stoljećima zaboravljenih hrvatskih skladatelja poput: Julija Bajamontija, Julija Skjavetića, Andrije Motovunjanina, Ivana Krstitelja Vanhala, Antuna Sorkočevića, Leopolda Ebnera, Amanda Ivančića i dr. Također glavni je pokretač IV izdanja glazbenog zbornika Zagrebačke crkve Cithara octochorda, te knjige Tvorba glazbenog djela s primjerima i duhovnih glazbenih djela.
S obzirom
na karakter i interes ovog časopisa trebamo apostrofirati zborsku sakralnu
glazbu iz opusa L. Županovića. Ona je vrlo raznolika. Mora se istaći da je u
nekim segmentima vrlo rado izvođena od strane mnogih naših zborova. Surađivao je
jednostavnim, ali efektnim himničkim napjevima u pjesmarici PJEVAJTE GOSPODU
PJESMU NOVU, s najupečatljivim napjevom Ti moj si Bog. Treba istaknuti
antologijsko djelo pod nazivom Šibenska Molitva za zbor "a cappella" i
četiri zborska sola. Dojmljive su njegove prigodne skladbe poput božićne
pastorale Slava Bogu i skladbe sastavljene od najpoznatijih uskrsnih
napjeva pod nazivom Uskrsna zakliknica, za solo, zbor i orgulje, kao i
Molitva Bogorodici za mješoviti zbor "a cappella" (praizveo
13.02.2000.g. MOZ "Hosanna" i dirigent J. degl'Ivellio) Značajna je njegova Misa
br.1 kao i nedavno završena Misa br.2 (još nepraizvedena), obje za mješoviti
zbor. Okušao se i kao skladatelj na hrvatske staroslavenske liturgijske
tekstove, u što posebno spada triptih: Bojte se Gospoda, Bože
i Vaskliknite Bogu, koje je posvetio dr. Izaku Špralji i Zboru Bašćina
iz Zagreba. U najnovijim događajima u našoj crkvi Lovro Županović je uvijek
nalazio inspiraciju, te je tako nastala prigodna skladba povodom kanonizacije
Marka Križevčanina Svetom Marku Križevčaninu u čast (praizveo zbor
Hosanna i Dirigent J. degl'Ivellio, 1997.g. Zagreb HGZ). Kao skladatelj poznat
je i po zborskim domoljubnim pjesmama (još iz doba 70.godina prošlog stoljeća),
a u tom smislu glazbeno se izražavao sve do posljednjih dana. U taj dio njegovog
stvaralaštva spadaju skladbe poput Domovine (posvećena Zboru SLAVULJ iz
Petrinje), Hrvatske molitve ili skladbe Čuvaj se, zemljo moja,
obje na tekst Dubravka Horvatića (druga praizvedena 22.12.2000.g. u Zagrebu,
HGZ, na svečanom koncertu u čast 75-og rođendana L. Županovića, dirigent J.
degl'Ivellio). Izuzetno značajna i za njega osobno važna skladba bila je
svojevrsni odgovor skladatelja za nedavne ratne strahote u našoj domovini. To je
ELEGIJSKI EPITAF koja je posvećena Mješovitom oratorijskom zboru crkve
svetog Petra HOSANNA i njegovu tadašnjem dirigentu Josipu degl'Ivellio.
(prizvedeno 24.02.1995.g. u Zagrebu HGZ)
Iako već bolestan i gotovo posve gluh Županović je radio gotovo do posljednjeg daha, i to na područjima koja su na neki način bila potpuna novost za njega. Njegov doprinos odabiru, redakciji i selekciji za CD izdanja skladbi Krste Odaka (Krsto Odak: Sakralna glazba na staroslavenske tekstove, 1997.g. Hosanna, Slavulj, Djevojački zbor, Hvalimiria Bledšnajder, Mirta Pandurić-Kudrna, Josip degl'Ivellio) i skladbi Albe Vidakovića (Albe Vidaković: Duhovne skladbe, 1998, isti autori i izvođači) bila je nemjerljiva. Takođe uz dr. Izaka Špralju zaslužan je za dovršenje nedovršenog oratorija Albe Vidakovića TUŽBA U HRAMU (na tekst Jerolima Kornera) koji je i praizveden u crkvi svetog Petra u Zagrebu u nepotpunoj verziji, te naposlijetku u potpunoj verziji na Pasionskim večerima u crkvi svete Katarine u Zagrebu (1999.g.)
Posljedji ispraćaj dr. Lovre Županovića bio je u ponedjeljak 22. ožujka na zagrebačkom Krematoriju. Sprovodni obred vodio je njegov dugogodišnji suradnik i prijatelj dr. Izak Špralja, a biranim riječima od pokojnika su se oprostili dr. Eva Sedak, mo. Pero Gotovac u ime Hrvtaskog društva skladatelja, te dr. Izak Špralja. Sprovodni obred kao i misu zadušnicu koja se služila odmah po sprovodu u kapeli Krista Kralja na Mirogoju pjevanjem je pratio muški zbor sastavljen od pjevača iz zborova Slavulj u Petrinji, te zborova crkvi svetog Petra i svetog Pavla u Zagrebu, s kojima je dr. Županović zadnjih desetak godina intenzivno surađivao. Dirigirao je autor ovih redaka. Pjevala se njegova himnička skladba objavljena u pjesmarici Pjevajte Gospodu Pjesmu Novu Ti moj si Bog (više puta mi je govorio da mu ta kratka, jednostavna, unisono sladba puno znači, a izričito je tražio od mene da je stavim na početak koncerta u HGZ povodom njegovog 75 rođendana, kao nekakav njegov smbol, njegov pečat ali ujedno i životni motto, te na kraju oporuka). Psalam Milosrdan je i milostiv Gospodin otpjevao je bariton Mladen Kahlina. Također pjevao se i potresan motet Albe Vidakovića na tekst Stjepana Bakšića Gospode duša, i na kraju simbolično, skladba Krešimira Magdića Sutra će te ponit, jer su i njegove zemne ostatke nakon kremacije ponijeli u rodni mu Šibenik, gdje je želio biti sahranjen.
Kada smo ga za vrijeme bolesti dr. Špralja i ja više puta posjetili u zagrebačkoj bolnici Merkur i u Stubičkim toplicama, uvijek nam je ostavljao dojam mirnog i nekako posve predanog svojoj konačnoj sudbini. Vjerujemo i molimo da je upravo tako i doživio svoje zadnje trenutke, i na kraju se vratio Kralju Vjekova Kojemu Sve Živi.
Josip degl' Ivellio