GREGORIJANSKI KORAL
Po samom svom nazivu – koral- to je prvenstveno zborno
pjevanje. To je vokalno pjevanje jer dolikuje da «najsavršeniji instrument»,
ljudski glas, samo Bogu pjeva. Ona je jednoglasna, jer se time najbolje očituje
jedinstvo naroda Božjeg u liturgijskom slavlju i ona je melodična. Svi pjevaju
istu melodiju, dakle, nije polifona. Uz to, gregorijanski koral je pjevanje
slobodnog ritma utemeljeno na starocrkvenim ljestvicama.
Notno pismo gregorijanskog korala je drugačije nego današnje. Tijekom
povijesti je doživljavalo mnoge preinake. Počelo se bilježiti na jednoj crti s
dodavanjem pomoćne crtice iznad ili ispod. Kasnije se ustalilo bilježenje na
četiri crte. Nazivi nota uzeti su od prvih slogova himna sv. Ivana
Krstitelja.
Visina nota u koralnoj melodiji je relativna. Smještaj nota
određuje se koralnim ključevima (C-ključ i F-ključ). U koralu postoji samo dva
kromatska znaka, a to je snizilica i njezina razrješilica. Koralne note nazivaju
se neume.
Svi koralni napjevi skladani su u posebnim ljestvicama koji se
nazivaju modusi ili starocrkvene ljestvice. Ima ih osam.
Papa Pio XII. u svom
dokumentu «Musicae sacrae disciplina» ističe: «Svi kojima je Krist Gospodin
povjerio zadaću da čuvaju i dijele bogatstvo njegove crkve, moraju brižno
sačuvati ovo dragocjeno blago svetoga gregorijanskog pjevanja i učiniti da
kršćanski puk obilno u njemu sudjeluje!»
Fra Niko Josić