Cro sacro scena od Žeteoca do danas - sažetak
Cro sacro, odnosno popularna duhovna glazba (ili, kako se u početku zvala,
duhovne šansone) kao glazbeni je stil nastao je sredinom 60-tih godina. Među
mladima se u to vrijeme javlja sve veće zanimanje za transcendentalnu stvarnost.
Jedni se opredjeljuju za Krista i Crkvu, dok se drugi okreću Dalekom Istoku,
tražeći ondje smisao života. Ohrabreni okretom Crkve na Drugom vatikanskom
koncilu, mladi Katoličke crkve u Hrvata, kao i ostalih zemalja, pokušavaju
prilagoditi liturgiju (Misu) svojim zahtjevima i željama te se uvode
pjesme novijeg i živahnijeg glazbenog izričaja. U početku su to bili prepjevi
crnačkih duhovnih pjesama a kasniju i vlastite pjesme. Pjesme su bile u duhu
glazbe koju su slušali, izvođene su obično uz akustične i električne
gitare, elektronske orgulje i bubnjeve. Tako nastaje specifična vrsta duhovne
glazbe, koja je nosila raznolike nazive - duhovna šansona, spiritual song, negro
spiritual, beat ili sacro rock, ovisno o stilu izvođenja i uzoru nastanka. Među
prvima takvu glazbu su u Crkvu unijeli mladi bogoslovi (studenti teologije -
budući svećenici) koji osnivaju nekoliko sastava - Žeteoci, Prijatelji,
Kristofori, Jukić i Zora. U svim se gradovima diljem Hrvatske osnivaju skupine
koje na misama izvode sličnu glazbu. Tako nastaju Quo vadis i Jordan u Zagrebu,
Orlandovi dječaci kasnije Veritas i Mala braća u Dubrvniku, te Dominik u Splitu.
Mnogi, posebice mlađi svećenici s oduševljenjem prihvaćaju takav način
slavljenja mise s mladima, uvjereni da djeluju u duhu vremena. S druge pak
strane, Crkva takav način pjevanja na misi službeno ne prihvaća, smatrajući ga
neprikladnim i nedostojnim. Takav stav se vuče i do danas tako da se za ovu
glazbenu vrstu može slobodno reći da je siroče bez oca i majke. Naime za Crkvu
je previše zabavna a za estradu previše crkvena.
Sedamdesete godine
označavaju nastojanje oko definiranja te glazbene vrste kao samostalne cjeline u
sklopu crkvene duhovne i liturgijske glazbe. S obzirom na miješanje tih dvaju
pojmova, dolazi do prvih sukobljavanja između mladih i stručnih strukovnih
crkvenih institucija. Nije, naime svaka pjesma s duhovnim tekstom duhovna
skladba prikladna za izvođenje u crkvi i na Misi, a upravo se to često događalo.
No, bilo je kvalitetnih skladbi, kako tekstualno, tako i glazbeno. Zbog
nepostojanja kordinacije između "sukobljenih" strane, a počesto i
obostranog nedostatka dobre volje, stajališta su dugo ostala čvrsto razdovojena.
Početkom sedamdesetih pokreće se smotra glazbenog stvaralaštva mladih, nazvana -
KATOM, na čijem temelju 1979. godine nastaje najprije Festival duhovne glazbe
Zagreb koji kasnije mijenja ime u Uskrs fest festival duhovne glazbe s najvećom
tradicijom.
Zahvaljujući nesebičnom zalaganju i upornosti brojnih pojedinaca
i institucija, stvoreni su čvrsti temelji razvoju toga glazbenoga smjera.
Duhovna glazba je svake nedjelje izvođena uživo, a Uskrs-fest i neki drugi
zajednički koncerti omogućili su da popularna duhovna glazba u Hrvatskoj dobije
jednu kvalitetniju, ozbiljniju i profesionalniju dimenziju. Druga značajka tog
razvoja je procvat glazbeno-duhovne diskografije, posebice zaslugom zagrebačkih
nakladničkih kuća Kršćanska sadašnjost i Glas koncila. Hrvatska glazbeno-duhovna
diskografija počinje na Uskrs 1969, kada grupa Žeteoci objavljuju LP To nije
tajna, koji se ubraja među prve dugosvirajuće (LP) ploče u Hrvatskoj. Do početka
osamdesetih objavljeno je samo još nekoliko singlica (Prijatelji 3, zatim
Žeteoci i Zora po jednu) te nekoliko božićnih ploča i kaseta. Osamdesetih godina
dolazi do procvata glazbeno-duhovne diskografija te svake godine izađe, ovisno o
razdoblju od 3 - 5 ploča i kaseta. Spomenimo samo neka imena (Jukić, Milovan,
Runolist, Kyrios, Karizma, Kefa, Veritas, Dominik, 5 D, Emanuel, Makovci, Mladi
Mala braća, Zbor Gospe od zdravlja, fra Šito Ćorić, Ujaci, Electro spiritus i
drugi).
Nezaobilaznu ulogu u razvoju i širenju duhovne glazbe pored
diskografije predstavlja i tiskanje odgovarajućeg notnog materijala. Spomenuo
bih samo neke značajnije pjesmarice: Jutro života, prva pjesmarica novijih
duhovnih skladbi koju je sastavio Josip Pustički, Ta svjetla skupine Prijatelji,
Hrvatske narodne popijevke fra Šite Čorića. Sredinom osamdesetih načinjena je
pjesmarica Svi slavimo Gospodina (priredio Slavko Nedić), krajem devedestih
izlazi Framina pjesmarica Služite Gospodinu u veselju, a novi milenij započinje
s internet pjesmaricom Duhovne scene.
U godinama neposredno prije i za
vrijeme političkih previranja Hrvatskoj duhovna glazba doživljava procvat i
ekspanziju. Pojavljuju se nova imena kao Fides, Luka Balvan, Željka Marinović,
fra Ivan Matić, Adonai, Psalmi, Sinaj, Zvonko Palić, Kristina, Božja slava bend,
Sve boje ljubavi, Kerigma, The Seekers i drugi. U tom razdoblju duhovnom glazbom
se više ili manje počinju baviti i neka imena hrvatke estrade koji su svoje
početke imali vezane uz duhovnu glazbu. 1999. godine održava se Cro sacro
Maksimir dvodnevni koncert duhovne glazbu na otvorenom u parku Maksimir.
Slijedeće godine pokreće se zasebna kategorija Porina za popularnu duhovnu
glazbu a prvog Popularnog Porina osvaja Željka Marinović. .
Glazbeno gledajući Cro sacro je poprište raznolikih glazbenih stilova - od
šansone i zabavne glazbe do različitih smjerova rocka (pop-rocka, neoklasičnog
rocka, heavy metala, disca, funkyja, techna...), ovisno o stilu i uzoru
glazbenog nastanka. Aranžersko-produkcijska kvaliteta postaje sve bolja te danas
pojedina imena duhovne glazbe (posebice angažiranjem profesionala) zvuče jednako
kvalitetno kao i njihove svjetovne kolege.
Slavko Nedić