ISUSOV POSJET
U jednoj začudno toploj zimskoj noći, u mračnim trenucima i
padu moga duha, Isus je posjetio moje srce. Tako on najčešće voli
stići, nenametljivo i neprimjetno, daleko od bučnih i napuhanih
ovozemnih pojavljivanja s kojima smo zatrovani u svakodnevnici.
Isus nas posjećuje svojom veličajnom malenošću i malo pomalo
prosvjetljuje najmračnije tame. Puno puta naš je mrak tako gust, da se
on ne uspijeva probiti svojim svjetlom. On onda strpljivo čeka da mu
otvorimo svoje srce. Malo po malo. Poput svjetiljke koja tinja
slabašnim svjetlom, da bi zasjala punim sjajem. Mi tako rijetko
uviđamo da nam Isus ne može prići blizu, ukoliko mu mi sami to ne
dopustimo. Ali njemu ne nedostaje strpljenja. On mirno i strpljivo
čeka pred našim srcem zatamnjenim beznadnošću, neprimjetno nas bodreći
i hrabreći svojom nevidljivo snažnom prisutnošću, kazujući nam put i u
najmrklijoj noći. Svatko od nas ima svoje križne puteve, ali zagledani
u njegovo izmučeno, a dostojanstveno lice i mi s lakoćom možemo
nastaviti gdje smo stali, bez obzira što nas snašlo. Otvoriti svoje
srce Isusu i njegovoj presvetoj Majci znači dotaknuti rajski mir već
ovdje, na ovoj premorenoj Zemlji. Biti poput njega, svjetlo svijeta i
sol zemlje.
Mirjam Zaninović