X. simpozij europskih biskupa

Završna poruka

Mladi u procesu promjene

"Pišem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Pišem vama, mladići,
jer ste pobijedili Zloga. Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga." (1 Iv 2, 13-14)

1. Deseti simpozij europskih biskupa na temu "Mladi Europe u procesu promjene. Laboratorij vjere" (Rim, 24-28 travnja 2002.) bio je za sve nas, župnike i mlade sudionike, događaj bogat milošću i bratskim zajedništvom.

a. Cilj susreta bio je zajedno s mladima identificirati nove prilike i putove evengelizacije i inkulturacije vjere na našem kontinentu, tako da sve zemlje Europe, regenerirajući vlastite kršćanske korijene, mogu zajedno konstruirati 'zajednički dom' od Istoka do Zapada, utemeljen na vjeri u Krista i promidžbi istinskog dostojanstva i slobode svake osobe.

b. Europa je u prošlim desetljećima iskusila duboku promjenu koja se ticala kulturnih i religioznih običaja, vrijednosti i običaja. Mladi su se prvi pokazali budnima za ove promjene i za svoje sudjelovanje u njima. Zbog toga se želimo uhvatiti ove složene stvarnosti, s istom pozitivnom i obogaćujućom vizijom kao i mladi, krenuvši od njihovih problema, nada i izazova Crkvi, kršćanskog društva u kojem žive. Simpozij je karakterizirala metoda laboratorija. Biskupi, mladi katolici i mladi predstavnici drugih kršćanskih konfesija slušali su jedni druge, govorili jedni drugima, molili zajedno, i zajednički obnovili svoju predanost naviještanju Evanđelja u različitosti svojih uloga i odgovornosti. Došli smo do uvjerenja da je ovo putovanje pod djelovanjem Duha Svetoga već počelo i da su mladi na neki način njegova prethodnica, 'jutarnja straža' koja proglašava njegov obećavajući početak.

c. Inspirirao nas je i podržavao Duc in altum, što je Sveti Otac poželio ponovno poručiti nama u auditoriju ponovivši nam apel da budemo svjesni čestih poteškoća koje razdiru naš kontinent, no također da vjerujemo u prisutnost Njega koji je Život i koji hodi s nama kroz povijest. Ivanu Pavlu II., smionom evangelizatoru europskog kontinenta, izražavamo našu zahvalnost i povjerenje.

2. Potaknuti Duhom i smatrajući ovo vrijeme vremenom koje nam je Bog povjerio da živimo radost Evanđelja i da ga svjedočimo drugima, proveli smo mnogostrani proces istraživanja i razmjene iskustava.

a. Mudro 'čitanje' stanja među mladima u današnjoj Europi u najširem kontekstu postmoderniteta, zahtijeva kao prioritet podtrebu za pobuđivanjem osobnih susreta s Isusom, jer je on onaj koji daje čovjeku šansu da iznova otkrije svoj identitet po mjeri samoga Boga, da iskusi prijeko potrebnu podršku zajednica vjernih, prijateljstvo i ljubav, i da na raspolaganju ima župnike koji su ga spremni dočekati s dobrodošlicom, saslušati, poučavati ga i voditi.

b. Ovo vodi k planiranju specifičnih formativnih ponuda koji se, uzimajući u obzir različite situacije mladih, ne prevode u nejasne diskurse, nego personalizirane i stoga izdiferencirane itinerarije koji su autentično evanđeoski u izražavanju mladima istine Evanđelja bez redukcija. Često su 'protiv struje', no istovremeno pažljivi u transparentnom predočavanju stila samog Isusa, usmjereni na to da nam omoguće shvaćanje otajstva Božjeg očinstva u svakodnevnom životu.

c. Nažalost događa se da Crkva, prirodno mjesto za ovaj susret s Kristom, mnogim mladim ljudima čini kao udaljena, otuđena, s malo kredibiliteta i u nemogućnosti da govori čovjeku našeg vremena. Postoji snažna potreba za Kršćanskim zajednicama (župama, religijskim ustanovama, pokretima, drugim crkvenim udrugama) u kojima se mogu iskusiti duboki i istinski međuljudski odnosi. Zajednice s bogatim zajedništvom i prijateljstvom, no koje su također u mogućnosti da čine ponudu vjere s višim ciljem koja je kvalitetom zahtjevnija i duhovno dublja, istovremeno održavajući poruku blisko povezanu s ljudskim iskustvom i s izvornijim čežnjama ljudskog srca. Mladi ne bi trebali biti samo slušatelji naviještanja, nego također osjetiti poziv da sami budu protagonisti misije mladima i svakoj drugoj osobi. Njihov doprinos bi danas trebao biti prepoznat kao neophodno i nezamjenjivo dobro za evangelizaciju Europe.

d. Napokon želimo s dubokim zadovoljstvom spomenuti druge značajne aspekte obogaćivanja koji izviru iz Simpozija: mnoga i raznovrsna iskustva komunikacije evanđelja s mladima Europe i svijeta; ekumensku dimenziju uz sudjelovanje članova kršćanskih zajednica; pozornost prema bolnoj situaciji na afričkom kontinentu; klimu zajedništva, molitve i razmjene darova. Bilo je to uistinu eklezijalno iskustvo koje je imalo svoje središte u svakodnevnoj euharistiji, srdačnim izrazima u neformalnim razgovorima i značajnom odjeku u posjetima rimskim zajednicama koje su, u skladu sa svojom tradicijom, bile gostoljubive i velikodušne.

3. Sa Simpozija su izniknule određene zajedničke točke koje predlažemo kao motive za daljnje refleksije i praktični rad.

a. Nove granice evangelizacije u Europi prolaze kroz novu misionarsku svijest s hrabrošću i kreativnošću konkretnih inicijativa. Uvjereni smo da odlučno doprinosimo vjerskoj slobodi, ugaonom kamenu civilizacije našeg kontinenta, oblicima gostoljubivosti i poštovanja prema svakoj osobi uz potvrdu našeg susreta s Riječju života, Kristom Gospodinom koji daje razloga za nadu koja je u nama (usp. 1Pt 3, 15).

Svjesni ovoga, identificirali smo neka povlaštena područja misionarskog napora, sigurnog puta prema svetosti:

- Samo potpuno misijska zajednica može biti kredibilan i značajan svjedok Evanđelja u društvu; zato misijska formacija postaje kriterij samog kršćanskog identiteta.

- Učimo postati misionari 'provodeći misiju' u praksi u našem životnom okruženju (na poslu, studiju, u slobodnom vremenu…), intervenirajući kao kršćani u kulturalnim, ekonomskim, društvenim i političkim odlukama, u europskim okvirima, s prijeko potrebnom sposobnošću i akcijom.

- Bog od nas traži hrabrost da se suočimo s važnim kršćanskim istinama koje se ili ignoriraju ili se nepravilno izražavaju - kao što su kršćanska inicijacija i sakrament potvrde, istinsko i oslobađajuće razumijevanje kršćanske seksualnosti i čistoće, edukacijska uloga obitelji, milost sakramenta pomirenja i oprosta…

- Kršćanska formacija mora biti poučavana u Isusovoj školi preko različitih itinerarija (laboratorija vjere), tako što će se osobu susretati tamo gdje ona postoji, u očaju, u prividnoj ravnodušnosti, i potrazi za odgovorima ili u radosti vjerskog iskustva…

- Odlučno smo pozvani da ostvarimo novu sliku vjerodostojne i životne kršćanske zajednice koju karakterizira odvažnost istine, opraštanje našim neprijateljima, ekumenski dijalog, gratuitno sebedarje u najzahtjevnijim pozivima (kao što su svećeništvo i posvećeni život), služenje siromašnima i slabima, obrana života od prvog trenutka njegovog prirodnog začeća, i predanost pravdi, miru i čuvaru stvorenja.

b. "Evangelizirati mlade i dopustiti mladima da evangeliziraju" postaje reciprocitet koji korespondira s Crkvom kao zajedništvom kojem nas zove Drugi vatikanski sabor.

Božja providnost danas zove Crkve Europe da mlade kršćane uzmu u obzir ne samo kao specifično područje ili objekt apostolata mladih, nego da ih prepoznaju i prime kao dar Krista njegovoj Crkvi u njezinoj cjelokupnoj misiji, da s njima 'čitaju' situacije i probleme i da s njima ostvaruju programe i inicijative. To znači promjenu na bolje - pravu pastoralnu preobrazbu. Pomažući im tako u njihovoj formaciji, ustanovljavaju s njima nove oblike slušanja, dijaloga, susreta i planiranja da se ispuni Božja volja.

c. Napokon, kao biskupi, osjećamo se izazvanima svime onime što su nam rekli mladi ljudi prisutni na Simpoziju. Mladi žele da ih biskupi i svećenici ne smatraju samo nadom za budućnost, nego kao sadašnji i stvarni izvor Crkve u koji se ovdje i sada mogu pouzdati. Mladi od njih traže da nađu vremena za susret i dijalog s njima, također koristeći se i korespondencijom, da podijele probleme, aspiracije, iskustva, srcem i umom, naviještajući Evanđelje s jasnoćom i istovremeno pomažući im da ga ostvaruju u svojim životima. Naposljetku su, puni vjere i nade u Isusa, tražili da budu prvi svjedoci Evanđelja i Njegove dobrote.

X. simpozij europskih biskupa