21. prosinca 2003.

BOŽIĆNA POSLANICA KARDINALA PULJIĆA

Vrijeme došašća kao postupna i sve dublja priprava za slavljenje otajstva utjelovljenja Sina Božjega, tj. otajstva Božića, probudilo je u nama jedan iskonski ljudski osjećaj koji je tako blizak neposrednom iskustvu. Naime, svi mi koji vjerujemo u to otajstvo, osjećamo kako nam u srcu treperi ozračje iščekivanja i tihe radosti: kao da svi očekujemo da se konačno dogodi ostvarenje i ispunjenje naših nada i čežnja. Pa i oni u kojima vjera još samo tinja ili se gotovo ugasila, premda o tome nisu u stanju razgovijetno govoriti, nose u sebi doživljaj nekog očekivanja i čežnje. Iako živimo u sumornom ozračju umora pa i zatrovanosti, u svima tinja duboko iščekivanje. To Je ona nada u nama koja zadnja umire.

Nakon svih stresova, neriješenih životnih pitanja, zagušenosti medijskim informacijama, svih interesnih političkih igara, globalizacije u kojoj čovjeka nestaje, crnih terorističkih akcija ubijanja nevinih, kao da svi očekuju nekoga koji bi »čarobnim potezom« spasio čovjeka, donio sigurnost i otvorio perspektive.

Mnogi svjetski moćnici prisvajaju sebi pravo da se mogu, smiju i umiju nametnuti kao spasioci čovjeka, čovječanstva i društvenog poretka. Pri tome i ne skrivaju sredstva kojima se služe, a to su uglavnom zakoni sile i nasilja, zakoni moći i premoći, zakoni jačega i brojnijega. Kad nam takvi donesu i proglase slobodu i spas, najčešće ostajemo bez nečega ili čak bez ičega: bez kuće i ognjišta, bez imanja i posla, bez prava i slobode pa čak i bez glave na ramenu. Stoga je razumljivo da je ona duboka naša čežnja i iščekivanje zapravo čežnja za slobodom u kojoj ćemo sebe prepoznati u punom dostojanstvu, tj. smjeti i moći ostati ono što jesmo u iskrenom nastojanju da se ostvarimo sa svim suputnicima na ovoj zemlji.

Nažalost, unatoč tom gromoglasnom vapaju čovjeka za samoostvarenjem, sve češće susrećemo ljude koji se više ne znaju radovati, niti radost donositi drugima. A tako smo željni radosti koja bi prožimala ozračje našega života i suživota! Kao da su se nadvili gusti oblaci te nam zasjenjuju pogled u vlastitu i zajedničku sadašnjost i budućnost, pa više ni sami sebe ni druge oko sebe ne prepoznajemo.

U toj silnoj čežnji da čovjek bude utješen, obradovan i obasjan, sve je više onih koji posežu za onim što iznutra truje i ubija, tako da alkohol i droga uzimaju sve većeg maha, naročito među mladima. To i ne čudi kad se zna da zakon dobiti postaje mnogima temelj uzajamnih međuljudskih odnosa. Videći kako ovisnost o alkoholu i drogi donosi veliku dobit bez znoja i žuljeva, oni bezočno i bezdušno u okove ovisnosti uvlače sve mlade naraštaje. Tako teško otrovani i u duši i u tijelu, ti mladi idu kroz život otupljena pogleda umorna koraka, spremni na sve i svašta samo da bi ugušili glas savjesti koja ih optužuje.

U tom ozračju ravnodušnosti i relativizma pojavljuje se božićno svjetlo koje svakog čovjeka želi obasjati istinom i ogrijati dobrotom. Evanđeoska poruka božićne noći je jasan i nedvosmislen putokaz čovjeku gdje može naći radost i utjehu, gdje je smisao, gdje izvor nade i sigurnosti.

»Anđeo im reče: ‘Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! - Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama!’«

Božićna poruka »Ne bojte se!« ispunja ljudsko srce radošću, osvjetljuje čovjekovo putovanje ovom zemljom, daje smisao njegovu traganju za srećom. Čovjek koji se otuđio i sebi i drugima, čovjek čiji je život postao bezvrijedan pod udarom ratova i terorizma, otkrivši radosnu vijest o rođenju Sina Božjega, otkriva sebe u izvornom dostojanstvu voljenog bića. Otkriva sebe obasuta izobiljem Božje ljubavi. Otkriva izvor istinske radosti kojoj je izvor duboka istina da je čovjek voljeno biće, jer se Bog »rodio u štali radi čovjeka«, postao je »Emanuel« - Bog s nama.

Bog je tako ljubio svijet da nam je dao svoga jedinorođenog Sina (usp. Iv 3, 16). Svojim rođenjem u obličju čovjeka Bog nam postaje bliz, postaje Bog koji ljude zbližava međusobno. Bog koji grije ljudsko srce svojom ljubavlju, čija toplina liječi rane našega srca. Postaje Bog koji obasjava stazu životnog putovanja, Bog koji daje čovjeku sigurnost da njegov život ima smisla.

Draga braćo misnici, redovnici i redovnice, drage obitelji, dragi vjernici! Neka naše ovogodišnje božićno slavlje bude prožeto otajstvom Božje blizine svakom čovjeku. Zajedno s anđelom kličem i ja svima vama svoju božićnu čestitku: Ne bojte se, javljam vam veliku radost, danas vam se rodio Spasitelj! Pođi i ti, narode, i pokloni se tom otajstvu Božje ljubavi, zastani pred božićnim jaslicama, prepoznaj Boga koji ti je sasvim blizu, te pripravna srca, pomiren s Bogom i s bližnjim, otkrij izvor životne radosti.

Neka vam Božićno otajstvo donese radost srcu i obitelji, mir i pomirenje međusobno, svjetlo koje obasjava vaš svagdašnji križni put. Otkrijte izvor snage i nade kojom ćete se boriti protiv zla i beznađa, protiv svega što urušuje čovjeka, obitelj i društvo.

Čestit vam bio Božić i sveto Porođenje Isusovo, da ga u slozi i ljubavi dočekate i proslavite te dušu i srce obnovite u dobru zdravlju, duhovnoj utjesi, snazi vjere i radosti života.

Molim zagovor Majke Božje da svima isprosi obilje blagoslova svoga Sina u mladom ljetu 2004.

 Glas Koncila, 51-52/2003

naslovnica weba