KRIST - NADA EUROPE

Zajedničko pastirsko pismo povodom početka Srednjoeuropskoga katoličkog dana

Drage sestre i braćo!

1 "Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga" (Rim 15, 13). Ovim riječima apostola Pavla mi, nadbiskupi i biskupi iz osam srednjoeuropskih zemalja, prvi se put zajednički obraćamo vjernicima i istodobno ih pozivamo na Srednjoeuropski katolički dan. To činimo u svojoj suodgovornosti za Europu. Ono što je Pavao napisao zajednici u Rimu prije 2000. godina, i danas je otkupiteljska novost: Smijemo vjerovati u Boga nade, Boga koji je nada - za nas i za cijeli svijet. To vrijedi i za Europu, kontinent koji - možda kao nikada prije u povijesti - sve više zajedno prerasta u jedinstvo.

I. Nada za Europu

2 Neki u ovoj Europi u nastajanju vide nadu, drugi primjećuju više prijeteće tendencije. Jedni upućuju na nove mogućnosti mirnoga suživota naroda, kultura i religija. Oni su zahvalni što za puno naroda Srednje Europe kraju ide dugo razdoblje neslobode i patnje, koje je mnogo ljudi stajalo života. Među njima nije mali broj onih koji su u vjernosti svojoj vjeri svoj život dali za Krista kao mučenici.

3. Puno se ljudi nada zajedničkom glasu našega kontinenta u velikim zadaćama koje su nam zadane po cijelome svijetu. Drugi upozoravaju na Europu koja svojim gospodarskim mogućnostima iskorištava moć nad siromašnim narodima i zatvara se u svojemu bogatstvu, to kritički upućuju na tendencije napuštanja kulturnih i moralnih vrednota koje već stoljećima pripadaju dragocjenoj kršćanskoj baštini Europe. Oni uočavaju da se na razne načine prijeti dostojanstvu ljudskoga života.

4. Je li Europa nada? Odgovor će jamačno morati glasiti: Europa daje neke povode za opravdana očekivanja, ali Europa nije nada, već zadaća. Zadaća, koju ćemo u svakom slučaju riješiti, ako možemo crpsti iz dubokih izvora, svakako i iz izvora nade. Ali, gdje nalazimo izvor nade? 

II. Krist nada naša

5. Na ovome mjestu dobro je podsjetiti se na programatsku riječ našega pape Ivana Pavla II. koju je izrekao na Večernjoj molitvi za Europu 10. rujna 1983. u Beču: "Nada Europe je križ Kristov. On je znak pomirbene ljubavi Božje prema nama ljudima, koja je nadvladala patnju i smrt, obećanje bratstva svih ljudi i naroda, božanski izvor snage za početak obnove svekolikoga stvorenja."1 Na tu se riječ želimo nadovezati kada mi, nadbiskupi i biskupi iz Bosne i Hercegovine, Češke, Hrvatske, Mađarske, Austrije, Poljske, Slovenije i Slovačke pozivamo na zajedničko "Hodočašće naroda" u Mariazell u Austriji 22. i 23. svibnja 2004.

6. U Srednjoj Europi osam je zemalja. To nas može podsjetiti na osam kutova starocrkvenih krsnih crkava i krstionica i time na kršćanske korijene od kojih Europa sa svojom kulturom živi do danas. Istodobno su krstionice jasni pokazatelj da su vjera i krštenje oni koji nam otvaraju pristup istinskome izvoru svake nade. Mi je ne nalazimo u nekoj ideji, već je naša nada jedna osoba: Isus Krist, Raspeti i Uskrsli, onaj koji sjedi zdesna Boga Oca.

7. Njegov je križ - kako je rekao papa Ivan Pavao II. - "znak pomirbene ljubavi Božje prema nama ljudima, koja je nadvladala patnju i smrt, obećanje bratstva svih ljudi i naroda, božanski izvor snage za početak obnove svekolikoga stvorenja". Ta nada pomirenja jača i obvezuje upravo kršćane da se pomire sa svim ljudima. Zato moramo moliti za oproštenje one kojima smo nanijeli nepravdu i štete. Istodobno, naša je kršćanska obveza oprostiti kada nas netko moli za oproštenje. Samo se tako mote postići trajno pomirenje to mir u pravednosti među ljudima i narodima.

8. U Kristu su u povijesti zasjali Božji život i ljubav, i tako nam je on darovao nadu koja obuhvaća zemlju i nebo. Budući da je utemeljena u nebu, ona je istodobno nada zaista bliska zemlji. To je nada koja nas čini solidarnima s našima i sa svim narodima i ljudima, nada koja nas otvara za njihove brige i potrebe, njihove nade i njihove radosti2. Naša nada svoj izvor ima u vjeri u Boga -Oca, koji nam se objavio u svojemu Sinu i u Duhu nas Svetome zajedno sabire na jedinstvo kao sestre i braću.

9. U toj vjeri riječima Biskupske sinode za Europu možemo svojim građankama i sugrađanima, no osobito onima koji u politici i društvu nose odgovornost i imaju utjecaj, reci: "Poruka i svjedočanstvo evanđelja predstavljaju snažni izvor snage, koji Europi vraća potrebnu i cesto prizivanu dušu koja je u stanju gospodarstvo staviti u službu općega dobra, politiku pretvoriti u mjesto odgovornih i dalekosežnih odluka, društveni život u prostor za promicanje institucija od obitelji do udruženja, koja predstavljaju živo tkivo nove europske zajednice."3 I još jednom drugim riječima: "Isus Krist, koji živi u svojoj Crkvi, izvor je nade za Europu." 

III. Jedna Crkva, koja ide svojim izvorima

10. Da, to je "Isus Krist, koji živi u svojoj Crkvi". Ono što čini Krist prisutno je i djelotvorno u svjedočanskom vjerovanju i djelovanju Crkve. Ovako je to vidio II. vatikanski koncil: "Crkva (je) u Kristu kao sakrament ili znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskoga roda."5 To je samosvijest Crkve, obećanje i zadaća.

11. Srednjoeuropski katolički dan i naše zajedničko hodočašće u Mariazell poziv su da se postane ona Crkva koja jesmo. Na to nas potiče papa Ivan Pavao II. kada govori o novoj evangelizaciji. Ona svoje središte ima u Kristu. Njega treba upoznati kao bogatstvo našega života. K njemu možemo i trebamo poći, onome koji je ženi na Jakobovu zdencu rekao: "Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni" (Iv 4, 14). I kada crpemo iz toga izvora, bit ćemo u stanju pružiti nadu i drugima. Božja nada vrijedi za sve ljude. Gdje ljudi otkriju i s vjerom prihvate Krista i njegovo evanđelje, tamo nada za njih postaje živa stvarnost.

12.  Kako može konkretno izgledati to poći Kristu, koji je nada Europe? Drage sestre i braćo u vjeri, želimo vas upozoriti na tri točke. Lijepo bi i ohrabrujuće bilo kada bismo u vremenu pripreme na naše hodočašće u Mariazell znali da smo povezani u nastojanjima oko ove tri glavne točke:

13. Prvo: U čitanju i življenju riječi Božje tražimo novu povezanost i prisnost s Kristom. Samo on ima riječi života vječnoga (usp. Iv 6, 68), riječi, koje su nada. No, nemojmo te riječi samo čitati, već ih nastojmo i živjeti - onda ćemo otkriti da su to doista riječi života!

14. Drugo: Otkrijmo ponovno nedjelju i euharistiju kao Slavlje s Kristom, Uskrslim, koji nam pod prilikama kruha i vina želi darovati svoje tijelo i krv, svoj božanski život. Otkrijmo u tom slavlju sakramenta pravoga jedinstva - na koje ljudi čekaju - jedinstvo s Bogom, koji nas istodobno čini sestrama i braćom.

15. Treće: Život iz riječi Božje i euharistije ulazi u život koji je prožet uzajamnom ljubavlju. To je život koji ne samo da nas duboko povezuje s Bogom, već je i konkretan - u zauzimanju za ljudski život, za mir, pravednost i očuvanje stvorenoga. Dragocjeno usmjerenje za to imamo u crkvenome socijalnom nauku, koji našim nastojanjem treba postati načelo izgradnje za Europu. Svim ljudima namijenjeno je naše služenje - osobito onima koji su potlačeni i obespravljeni, koji gladuju i dušom i tijelom. Tako ćemo ispuniti novu zapovijed koja pripada Isusovoj ostavštini (usp. Iv 13, 34).

16. Sestre i braćo - uprimo svoj pogled prema naprijed! Kao kršćani nemamo samo prošlost, već nadasve i budućnost. O toj se budućnosti radi na našemu zajedničkom Srednjoeuropskom katoličkom danu. Na svojemu hodočasničkom putu na osobiti se način povjerimo Mariji. Ona povezuje naše narode, koji ju u Mariazellu zajedno zazivaju: Magna Mater Austriae, Magna Domina Hungarorum, Alma Mater Gentium Slavorum. Neka nam ona pomogne svojim zagovorom da budemo svjedoci nade koju zahvaljujemo Kristu i koja nas u Europi mote zajedno dovesti do pravoga jedinstva.

1 Ivan Pavao II., Nagovor na Večernjoj molitvi za Europu na Heldenplatzu u Beču (10. rujna 1983.), 1, u :L' Osservatore romano (njemačko izdanje), br. 37/1983., str.5.

2  Usp. II. vatikanski koncil, pastoralna konstitucija Gaudium et spes, 1.

3 Instrumentum laboris Biskupske sinode: Drugo posebno zasjedanje za Europu, u : Verlautbarungen des Apostolischen Stuhls, Nr. 138, Bonn 1999., Nr. 53.

4 Tako glasi naslov temeljnog teksta (bilješka3).

5 II. vatikanski koncil, konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 1.

naslovnica weba