|
"OBITELJ – PUT CRKVE I
NARODA"
Prigodom predstojećeg pohoda Svetog Oca Republici
Hrvatskoj, biskupi ove Biskupske konferencije uputili su javnosti poruku
koju prenosimo u cijelosti:
1. Radosni smo što ćemo u lijepoj našoj Domovini, od 5. do
9. lipnja 2003., treći put dočekati Svetoga Oca Ivana Pavla II. S
osjećajima ponosa i zahvalnosti sjećamo se veličanstvenog skupa u Zagrebu
1994. godine na kojem smo posvjedočili trinaest stoljetnu povezanost našeg
naroda s Petrovim nasljednicima. Ratom izranjenoj i dijelom okupiranoj
Domovini Sveti je Otac donio tada toliko potrebnu nadu i
ohrabrenje. Četiri godine kasnije (1998.), prigodom drugoga pastirskoga
pohoda Hrvatskoj, proglasio je, u Nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici,
blaženim kardinala Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, mučenika i
simbola postojanosti naše vjere, a u Splitu i Solinu dozvao nam je u
svijest važnost čuvanja i njegovanja naše duge i bogate kršćanske baštine
koja je neotuđivi dio našeg narodnog identiteta. U trećem pastirskom
dolasku Svetog Oca k nama prepoznajemo osjećaje njegova poštovanja i
ljubavi prema našoj Crkvi i narodu, kao i želju da nam pomogne u
rješavanju mnogih problema koji otežavaju naš hod prema budućnosti
bremenitoj tolikim nadama ali i mnogim kušnjama i izazovima. Ne možemo ne
izraziti mu svoju zahvalnost za to kao i za sve ono što je dosada u
brojnim prigodama za nas učinio. Već sada proživljavamo radost i ljepotu
susreta s njime u Rijeci, Dubrovniku, Osijeku i Đakovu te Zadru, svjesni
da će na svakom od tih slavlja dušom i srcem biti nazočna cijela naša
Crkva i Domovina.
2. Obitelj – put Crkve i naroda. Mi, hrvatski biskupi,
izabrali smo kao geslo za ovaj treći Papin pohod riječi: »Obitelj – put
Crkve i naroda«. Željeli smo time ukazati na važnost obitelji, ali i na
tolike probleme i poteškoće s kojima se ona danas u hrvatskom društvu
bori. Za takvo smo se geslo opredijelili i zbog činjenice da je obitelj
ona vrijednost koja poput crvene niti povezuje bogati i raznoliki sadržaj
ovog Papina pohoda, vođeni također nadom da bi on mogao biti svima
poticajom da joj se u njezinim poteškoćama pomogne i tako na ispravan
način vrednuje. Obitelj je prenositeljica biološkog života i života
vjere, ali to danas čini s velikim poteškoćama. Posljedica toga je
ozbiljna demografska kriza u našem narodu koja bi nam mogla ugroziti
budućnost i sposobnost ravnopravnoga sudjelovanja u zajednici europskih
naroda. Pored toga duboka duhovna kriza suvremene civilizacije zahvaća
naše obitelji tako da one sve teže prenose vjerske i moralne vrijednosti
na nove naraštaje, što rezultira velikim egzistencijalnim nesnalaženjima i
lutanjima djece i mladih. Potrošački mentalitet i sveprisutni
individualizam iskrivljuju poimanje ljudske osobe i istovremeno zanemaruju
čovjeka kao društveno biće. To se odražava i na shvaćanje braka i
obitelji, na bračni i seksualni moral, kao i na zakonodavstva o braku i
obitelji. Time se, naravno, ugrožavaju ne samo stabilnosti braka i
obitelji nego i društveni i gospodarski život naroda. Stoga je očito da je
obitelji potrebna svestrana pomoć i da je to jedini pravi put do obnove na
svim područjima društvenog, narodnog i crkvenog života, na što nas i sam
Sveti Otac upozorava u brojnim dokumentima. I mi, hrvatski biskupi,
dali smo u Direktoriju za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj,
objavljenom prošle godine, smjernice za pastoral braka i obitelji u našim
prilikama. Pri tom smo posebno naglasili crkveno značenje i dostojanstvo
braka i obitelji kao i svetost bračnog i obiteljskog života. Za nas
vjernike obitelj je »kućna Crkva« ili Crkva u malom, to jest osnovna
stanica Crkve. U tom smislu i obnova Crkve počinje s obnovom obitelji.
Zato Vas, dragi vjernici, pozivamo da kvalitetom svojega bračnoga i
obiteljskog života unosite novu svježinu i poletnost u život vaših
crkvenih zajednica kako bi one mogle stvarati ozračje u kojem će se
poštivati život i promicati društvene kreposti kojima je temelj u
obitelji. Na taj ćete način najbolje pridonijeti sveopćoj obnovi koja nam
je toliko potrebna. Ali, kao što obnova Crkve i naroda počinje s
obnovom obitelji, tako i obnova obitelji počinje s osobnim posvećenjem
svakog njezinoga člana. Tako obnovljena hrvatska katolička obitelj ostat
će i postati još više rasadište svetosti, mjesto posvećenja, življenja i
prenošenja vjere, kao i kolijevka novih svećeničkih i redovničkih zvanja.
O svetosti kao putu vlastitog spasenja i pravog kršćanskog načina
preobrazbe međuljudskih odnosa u skladu s Božjom voljom, progovorili smo u
našim pastoralnim smjernicama Na svetost pozvani koje vam, braćo i sestre,
i ovom prigodom svesrdno preporučujemo: čitajte ih i slijedite.
3. Likovi blaženika. Da je obitelj rasadište svetosti i
duhovnih zvanja pokazuje i primjer sestre Marije od Propetoga Petković
koju će Sveti Otac prigodom svoga trećega pohoda Hrvatskoj, u Dubrovniku,
proglasiti blaženom. Ona je od svoje obitelji dobila poticaj za radikalno
življenje evanđelja; u njoj je čula Božji glas, poslušala ga i odgovorila
mu čitavim svojim bićem. Tako je svoj život posvetila najugroženijima i u
želji da što učinkovitije pomogne »toj probranoj i ljubljenoj braći
Raspetoga Gospodina«, kako ih je nazivala, utemeljila je izvornu hrvatsku
žensku redovničku družbu »Kćeri milosrđa« koja i danas u Domovini i diljem
svijeta služi Kristu u siromasima svake vrste. A što može milost Božja
proizvesti u čovjeku koji s njome surađuje vidimo na primjeru Ivana Merza,
katoličkog laika i jednog od predvodnika laičkog pokreta u prvoj polovini
dvadesetog stoljeća u nas, koga će Sveti Otac također proglasiti blaženim
i tako ga staviti za uzor suvremenim katoličkim laicima, napose
intelektualcima i odgojiteljima mladeži. Po njegovu primjeru svi smo danas
pozvani izgrađivati pravedniji svijet ulažući sve svoje snage u
prepravljanje tkiva ljudskog društva u duhu evanđeoskih načela i
vrijednosti (usp. Christifideles laici, br. 34). U tom smislu pred
katoličkim vjernicima laicima otvara se široko polje politike,
gospodarstva, kulture, zdravstva, znanosti, umjetnosti i športa koje treba
prožeti evanđeoskim duhom i zasijati sjemenkama božanske istine o čovjeku.
Riječ je o hitnoj potrebi koja ne trpi nikakvo odlaganje.
4. S
Petrom naših dana. Treći Papin pohod nam je ujedno novi poticaj da dublje
upoznamo značenje njegove službe u Crkvi i da, na početku trećeg
tisućljeća, ponovno obnovimo našu trinaest stoljetnu vjernost i odanost
Petrovoj Stolici i njegovim nasljednicima. Koliko doista Petar naših dana
povezuje i ujedinjuje doživjeli smo sami za vrijeme njegova dva prethodna
pohoda našoj Crkvi i Domovini koji su nam donijeli iskustvo dubokog
narodnog i vjerničkog zajedništva a time i nadu u bolju sutrašnjicu.
Njegov treći pastirski pohod dočekujemo s molitvom i željom da nas učvrsti
u vjeri (usp. Lk 22, 32), kako bismo tako osnaženi još čvršće prianjali uz
Krista i još postojanije čuvali jedinstvo i zajedništvo Crkve i naroda.
Njegov je dolazak među nas i dodatni poticaj na njegovanje onih
vrijednosti do kojih je njemu osobito stalo – vrijednosti zajedništva sa
svima koji vjeruju u Krista i dijaloga s onima koji tragaju za istinom.
Dosljednim zauzimanjem za takva dobra očitujemo svoju ljudsku i kršćansku
solidarnost sa svima oko nas, kako s ljudima koji Boga traže tako i s
onima koji se nalaze u teškim životnim nevoljama kao što su bolest, nemoć,
prognaništvo, izbjeglištvo, nezaposlenost i tome slično. Zato hrabrimo i
potičimo jedni druge riječima apostola Pavla: »Neka nam ne dozlogrdi
činiti dobro« (Gal 6, 9), jer samo tako možemo dostojno odgovoriti na
ljubav koju nam Bog iskazuje šaljući nam ponovno svoga poslanika u osobi
Svetoga Oca Ivana Pavla II.
5. Draga braćo i sestre, još vas jednom
usrdno pozivamo da se dolično pripremite za ovaj povijesni susret s papom
Ivanom Pavlom II. koji je ujedno njegov jubilarni stoti pastirski pohod.
Iskoristimo tu prigodu za duhovnu i moralnu obnovu neophodnu za prenošenje
svjetla vjere novim naraštajima. Taj časni i radosni zadatak predavanja
onoga što i primismo, tj. da je Krist radi nas i našeg spasenja umro i
uskrsnuo (usp. 1 Kor 15, 3-4), povjeren je svima koji u Krista vjeruju, a
napose našim kršćanskim obiteljima koje su, kako smo istaknuli,
prenositeljice života i vjere. Dok ovaj treći pastirski pohod Svetoga
Oca našoj Crkvi i Domovini povjeravamo zagovoru Marije Majke Crkve,
Zvijezde nove evangelizacije, kako je on naziva, zazivamo na sve vas svaku
milost i svako dobro od Boga i Gospodina našega Isusa Krista.
†
Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, predsjednik HBK, v.r. † Ivan
Prenđa, nadbiskup zadarski, potpredsjednik HBK, v.r. † Marin Barišić,
nadbiskup splitsko-makarski, v.r. † Ivan Devčić, nadbiskup riječki,
v.r. † Slavomir Miklovš, vladika križevački, v.r. † Slobodan
Štambuk, biskup hvarski, v.r. † Želimir Puljić, biskup dubrovački,
v.r. † Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski, v.r. † Juraj
Jezerinac, vojni ordinarij, v.r. † Marko Culej, biskup varaždinski,
v.r. † Ante Ivas, biskup šibenski, v.r. † Antun Škvorčević, biskup
požeški, v.r. † Ivan Milovan, biskup porečki i pulski, v.r. † Valter
Župan, biskup krčki, v.r. † Mile Bogović, biskup gospićko-senjski,
v.r. † Đuro Gašparović, pomoćni biskup đakovački i srijemski, v.r. †
Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački, v.r. † Vlado Košić, pomoćni
biskup zagrebački, v.r. † Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovački i
srijemski, v.r.
U Zagrebu, 11. travnja 2003. godine
naslovnica
weba |