Mons. Josip Bozanić, nadbiskup
zagrebački
Nagovor nakon pobožnosti križnog
puta Zagreb, Ksaver, Cvjetnica, 13. travnja
2003. Krist Isus «ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu» (Fil 2,8).
Draga braćo i
sestre! Te riječi svetoga Pavla apostola sažetak su poruke
križnog puta što smo ga danas, na Cvjetnicu, prema časnoj zagrebačkoj
tradiciji, obavili na ovom Ksaverskom brežuljku. Razmatrali smo riječi Svetog Oca
koje je on napisao za Veliki Jubilej. Tako smo bili povezani s njime. I
ovaj križni put bio nam je
neposredna priprema za njegov skori dolazak.
Duboko nam se doimlje točan opis proroka Izaije. On
govori o «čovjeku boli», koji je na sebe preuzeo teret svih ljudskih
patnji, a od ljudi bio prezren i odbačen jer je na njega Jahve svalio
bezakonje sviju nas. (usp. Iz 53,3). Kako možemo ostati ravnodušni pred Kristovim
«silnim vapajem i suzama» na koje nas podsjeća pisac poslanice Hebrejima
(usp. Heb
5,7). Slijedeći postaje Križnoga puta razmatrali smo
dramatična događanja Muke: Krista kako nosi križ, pada pod njegovim
teretom, trpi na njemu i na vrhuncu svoje Muke moli: «Oče u ruke tvoje
predajem duh svoj!» (Lk 23, 46), izražavajući tako svoju potpunu i
neograničenu predanost Ocu. Danas smo i mi potpuno usmjereni na križ.
Razmatramo o tajni Križa koji se ponavlja kroz stoljeća u patnjama mnogih
vjernika, muškaraca i žena, koji su se svojim mučeništvom pridružili
Isusovoj smrti. Razmatramo o tajni patnje i smrti našega Gospodina koja se
i danas nastavlja u patnjama pojedinaca i naroda kušanih nasiljem i
ratovima. Ubijanjem čovjeka samoga Krista vrijeđamo i
razapinjemo. Tajna patnje, tajna je beskonačne ljubavi.
Danas, na kraju Križnoga puta - ovdje na Ksaveru -
Križ svijetli neizmjernom snagom. Brojna su naša braća i sestre u
vjeri, u dugoj povijesti hrvatskog naroda, postali dionicima Kristova
križa. Danas ujedinjeni s njima i s ljudima koji diljem
svijeta, na svim kontinentima i u različitim državama, svojom patnjom
sudjeluju u Kristovoj smrti na križu, ponovimo: Klanjamo ti se, Kriste, i
blagoslivljamo te, jer si svojim križem otkupio svijet!
I dok prijete sile tame, neizreciva tajna kojom je
zaodjeveno naše postojanje, mi zazivamo Tebe, Križu našega spasenja, nado
naša! Na obzoru patnje i smrti nazire se izvor svjetla i nade za
čovječanstvo, «nakon duboke patnje ugledat će svjetlo…. moj pravedni sluga
bit će opravdanje mnogima». U noći patnje i boli, križ nas poput baklje nade
vodi u novi dan uskrsnuća. S vjerom usmjerimo svoj pogled prema Kristovu
križu i po njemu najavimo cijelom svijetu Očevu milosrdnu ljubav prema
svakom čovjeku. Spasitelj svijeta svojom je smrću pobijedio grijeh
i smrt. Raspeti božanski kralju, neka tajna tvoje slavne smrti zavlada
svijetom. Gospodine, snop svjetla prodire iz tvoga križa.
Tvojom smrću pobijeđena je naša smrt i vraćena nam je nada uskrsnuća.
Pomozi nam da se ne obeshrabrimo i ne izgubimo
odvažnost nade pred tragedijama čovječanstva i pred svakom nepravdom koja
pogađa ljudsko biće otkupljeno tvojom dragocjenom
krvlju. Naprotiv, pomozi nam da još s većom odlučnošću
naviještamo: Tvoj križ je pobjeda i spasenje, jer ti si svojom krvlju i mukom
otkupio svijet! «Tvoju
smrt Gospodine naviještamo i tvoj slavni dolazak iščekujemo.»
Priljubljeni uz tvoj križ s vjerom iščekujemo tvoj
povratak, Gospodine Isuse, Spasitelju
naš! Amen! |