Predstavljanje knjige "Stepinac - znak vremena"

Zagreb, 23. lipnja 2002. - U našoj župnoj dvorani, s početkom u 19.15 sati predstavljena je knjiga Zorana Vukmana i Nikole Listeša "Stepinac - Znak vremena" pred oko stotinjak zainteresiranih župljana. Predstavio ju je pisac knjige, Zoran Vukman.

Vukman je pisac i publicist, do svibnja 2001. novinar "Slobodne Dalmacije", a danas piše za tjednik "Hrvatsko slovo". Knjigu o Stepincu napisao je oduševljen osobom bl. Alojzija Stepinca, nadbiskupa i kardinala, osobe s posebnom ulogom u bliskoj povijesti hrvatskog naroda. Knjihu je mnoštvom crteža ilustrirao Nikola Listeš, tako da je poprimila neobičan žanr strip-knjige.

Predstavljajući knjigu, Vukman je u poduljem izlaganju otvorio zaista mnoštvo povijesnih i vjerskih tema. Cijelo vrijeme svjedočeći svoju osobnu vjeru, Vukman je govorio o Stepincu, ali i o Ivanu Merzu, kadrinalu Kuhariću, te iznio svoja razmišljanja o proročkom govoru, o političkim i društvenim kretanjima u novijoj povijesti nacije, o globalizaciji, medijima, ulozi biskupa, raznim tiskovinama, podijeljenosti hrvatskog naroda, oprostu itd.

Odmah je bilo jasno da njegovo izlaganje neće proći bez reakcija prisutnih župljana. U ne baš planiranoj raspravi, koju je ad-hoc pokušao moderirati voditelj večeri Rene Medvešek, ponekad i oštrijim tonovima iznošena su razna mišljenja o otvorenim temama. S jedne strane uvijek bolna tema podijeljenosti hrvatskog naroda potakla je na sjećanja s kraja II. svjetskog rata, na vremena šutnje i skrivanja osobnog mišljenja, pa i novija vremena kada ponovo podijeljenost dolazi do izražaja. Mnogi koji su sudjelovali u raspravi kao da su zaboravljali na rješenje koje je sam Vukman ponudio u svom izlaganju: oprost i želju za promjenom.

Dosta je reakcija bilo pokrenuto usporedbom Hrvata s Ircima koju je Vukman napravio u svom izlaganju. Naime, stekao se dojam kako kod Hrvata vlada nekakva vjerska pasivnost, da nedostaje duhovna obnova i vjernički žar, da nedostaje molitve i otvorenih svjedočanstava. Uslijedio je niz iznošenja mišljenja laika i svećenika o tome je li doista tako i ako jest, zašto. Navođen je niz primjera na razini svakodnevnog života i teologije, sve do tvrdnje kako u Hrvatskoj nema odgovarajuće podrške za karizmatsku obnovu.

Dosta žučna rasprava povela se i oko pitanja medija, osobito tiska. S jedne strane uočeni su negativni utjecaji žutog tiska za koji se stječe osjećaj da plaćenički smjeraju k točno određenom cilju. S druge strane postavlja se pitanje pokretanja tzv. "katoličkog dnevnika ili tjednika", za koji se mnogi novinari ili pisci zalažu, ali nije jasno niti tko bi bio pokretač niti na koji bi se način financirao takav list. Vukman je čak izrekao kako je krivac za nenastajanje takvog lista "Glas koncila" koji je uzeo monopol prodaje u crkvama! Iznešena je i tvrdnja kako katolički orijentirani pisci nemaju gdje objavljivati svoja djela, što je tragično jer se na taj način djela ne mogu niti vrednovati, jer ne mogu ugledati svjetlost dana.

Postavljalo se također pitanje političkog vodstva države, ne toliko izravnim napadom na ovu ili onu vlast, nego kao nedoumica tko bi uopće ovu državu mogao povesti uspješnim putem. čini se, kažu sudionici rasprave, da se danas na političkoj sceni ne nazire niti jedna opcija koja bi to bila u stanju.

U jednom je trenutku čak postavljeno pitanje netransparentnosti rada naših biskupa, koji ne daju, kako reče jedan od sudionika rasprave, jasno puku do znanja što nam je činiti. Sam je Vukman prihvatio takvu tezu "objasnivši" kako je to primjer nedostatka proročkoga govora u današnjim vremenima. No, jedan je član našega župnog pastoralnog vijeća upozorio da bi s krajnjom rezervom primio takvu tvrdnju jer "tko sluša, čut će" te sve prisutne upozorio da nakon ove rasprave u molitvi razmotre sve izrečeno.

Nakon ove večeri učvršćuje se dojam kako bi bilo dobro češće i više razgovarati o raznim aktualnim, ali i trajnim temama, te se međusobno što bolje upoznavati i (znati) poslušati tuđe mišljenje. Bilo bi dobro poraditi na komunikaciji, a svaku "vruću" temu razmotriti u svjetlu naše vjere i kroz molitvu.