Piknik za ministrante i njihove roditelje

Nakon podosta odgađanja (zbog lošeg vremena) konačno je dogovoren piknik za 08.06.2002.

Naša prvotna destinacija, park prirode Divlje vode, otpala je zbog najnovije uredbe o zabrani paljenja vatre na tim prostorima. Na prijedlog gospođe Ljiljane Mihulja organizirali smo druženje na imanju njene mame, bake našeg ministranta Petra.
Ovoga puta naši su vremenski prognostičari bili točni u svojim prognozama. Poslije kiše dolazi sunce. I bi tako.

Subota, polazimo iz Sigeta u 9,15 sati. Ima nas lijep broj, oko dvadeset pet, mada nas je trebalo biti i više. Svi su bili pozvani. Izlet je zamišljen kao jedno lijepo druženje i upoznavanje roditelja u jednoj opuštenoj i ležernoj atmosferi. Kratka i ugodna vožnja od dvadesetak minuta do Bregane brzo je prošla. Dočekali su nas ljubazni domaćini, baka i ujak našeg Petra. Jasno da u takvim prilikama ide i piće dobrodošlice. Ubrzo nakon pića na stol su iznesene sve slatko-slane delicije koje su ispekle vrijedne ruke naših mama. Svakako vrijedi reći da se na stolu našlo podosta toga i iz bakine kuhinje (čitaj peći). Nije moglo bolje krenuti.

Trljamo zadovoljno ruke i nestrplivo isčekujemo početak prijenosa nogometne utakmice iz Japana. Našim je nogometašima na svjetskom prvenstvu "more" došlo do grla. Ova je utakmica protiv Italije odlučujuća. Dok su mame i pater Bernard ugodno čavrljali u dvorištu ispijajući "sokiće" ministranti i tate su napeto gledali utakmicu. Kroz tih devedeset minuta loptanja prolazili smo sve navijačke faze. Od tuge do veselja, od gubitka do pobjede. Italija je pala (ona nogometna). Idemo dalje, mi prema roštiljadi a naši nogometaši tko zna ...

Iz automobila su izneseni roštilji i meso. Upaljene su vatre i ubrzo se susjednim dvorištima počeo širiti onaj prepoznatljivi miris - nadam se da ga osjećate i vi dok ovo čitate. Tako vam i treba, zakaj niste bili s nama! Za to vrijeme dok se pripremalo jelo ministranti su se zabavljali loptanjem i igrama na lijepo pokošenoj livadi. Naravno da smo, kako i dolikuje pravoj kršćanskoj zajednici, udružili čevapčiće i ražnjiće, vratine i krmiće u zajedničku rainglu (zdjelu). Udruženi bili smo i u molitvi. Našla se tu i salata i domaći kruh, ma bilo je ića i pića svake vrste. A lizali smo i prste i sladoled. Brali smo i trešnje. Igrala se i utakmica. Stari (tate) protiv mladih (ministranti).

Gledajte slike, a rezultat nije bitan. Ipak, nek se zna, pobjedili su tateki. Valjda radi autoriteta.

Poslije tekme i okrijepe djeca su se zabavljala gledajući svoje roditelje kako pokušavaju na žlici držeći je zubima prenijeti malu jabuku. I svima je to uspjelo, mada su se mame ovdje pokazale spretnije. Igrali su roditelji i igru "pater kaže". Ovdje se tražila koncentracija i orijentacija. A u ovoj igri tate se bili uspješniji. To nema na slikama iz "tehničkih" razloga.

Ugodno druženje i ljubazne domaćine napustili smo sa uvjerenjem i željom u novi susret.

Hvala svima koji su bili na našem prvom zajedničkom pikniku, a posebna hvala našim domaćinima baki i Tomislavu Matijaščić, a hvala i obitelji Mihulja. Bilo nam je lijepo!

Pozdravlja vas Nino