subota, 15. lipnja 2002.

IZLET ŽUPLJANA U LIVNO

Dugo i nestrpljivosmo čekali subotu, 15. lipnja. Tog smo dana trebali mi, članovi župnog zbora i drugi aktivni članovi naše župske zajednice krenuti na izlet u Livno. Zašto baš tamo? Tamo se rijetko ide na izlete, od tamo su neki naši članovi, i tamo su dvije prethodne orguljašice iz naše župe, sestra Dubravka i sestra Angela.

Autobus je u 5 sati bio spreman, ali kao i uvijek, krenuli smo koju minutu kasnije. Karlovac, Plitvice, Bihać, Drvar, Grahovo i eto nas u Livanjskom polju i u Ljubunčiću, župi gdje djeluje s. Angela. Radosno pozdravljanje sa sestrom, razgledavanje crkve, osvježenje i eto nas u samo podne, za žarkog sunca u Livnu, na Gorici u franjevačkom samostanu i crkvi Sv. Petra i Pavla. Pater Bono nam je objasnio kako je kamen temeljac za crkvu položen 1854. god. To je prva crkva koja je u Bosni dobila građevinsku dozvolu od tadašnjih turskih vlasti. Ulaskom u svetište pogled nam privlači zlatni sjaj glavnog oltara sa likovima sv. Petra i Pavla, kao i za štitnicima Bosne sv. Ilije i sv. Juraja. Od sporednih oltara se naročito ističe oltar sa Gospinim kipom, ukrašen zlatnom krunom. U sklopu crkve je zgrada samostana u kojoj su uređene tri vrlo vrijedne zbirke:arheološka, etnografska i sakralna a tu je i galerija sa slikama Gabrijela Jurkića i bezbroj vrijednih starih predmeta i knjiga. Tu je sačuvano bogato blago i povijest franjevaca Bosne koji su dali svoj doprinos kulturi i znanosti bosansko-hercegovačkog naroda.

Vrijeme u razgledavanju crkve i galerije je brzo proletjelo, pa smo kao zahvalu u crkvi slavili i sv. misu, na kojoj smo uzbuđeno pjevali slaveći Boga, sretni što smo imali priliku vidjeti i doživjeti tu ljepotu.

Nakon toga slijedio je ručak u "Libertasu" u Srđevičima, a iza toga smo se posvetili prirodnim ljepotama, posjetivši izvor rijeke Bistrice, poznati Duman. U kasno poslijepodne je zakazana međunarodna nogometna utakmica na igralištu srđevičkog "Junaka". Navijači-ce su zdušno bodrili obje momčadi, našu, naravno jače, ali na kraju je sve ipak završilo miroljubivim rezultatom 2:2. Za nagradu, slijedila je prava livanjska janjetina za sve. I posljednja točka našeg izleta, župna crkva Sv. Franje u Biloj, u kojoj je djelovala s. Angela. A sada djeluje s. Dubravka. Sestre su nam zasladile kraj dana urmašicama, baklavama i raznim drugim kolačima i pićem.

Opraštajući se od domaćina, s. Angele i livanjskog neba, ožarenog zalazećim suncem, krenuli smo natrag. Iako umorni, ipak smo u autobusu smogli snage za pjesmu, koja je trajalo skoro do Zagreba. Hvala ponajprije Bogu koji nam je podario taj put, a i svima koji su se trudili da nam put bude ugodan.

pogledajte GALERIJU FOTOGRAFIJA