"KRIŽIĆI" NA ZLATNOJ HARFI,
smotri dječjih zborova zagrebačkih župa

Siget/Samobor, 01. lipnja 2002. - Naš je dječji zbor "Križići" nastupio na smotri dječjih zborova zagrebačkih župa u franjevačkoj crkvi u Samoboru te postigao vrlo zapažen uspjeh.

Tko zna vezati kravatu?

Znate li uopće tko su "Križići"? Ako ne znate, mora da niste baš blizu našoj župi, inače biste sigurno zapazili njihovo pjevanje pod nedjeljnim misama u 9 sati. Zbor je to naše dječice, od malenih "pikulica" pa do onih koju su već kročili u prve razrede srednjih škola (a još se ne mogu oteti zaraznoj radosti dječje pjesme).

Sve je počelo u 15 do 12, po prekrasnom sunčanom danu, okupljanjem u pjevaonici gdje ovaj i drugi zborovi inače imaju probe. Zašto u 15 do 12? Pa, znate, ako se želi započeti s radom u 12 sati, treba računati da se nije tako lako okupiti i smiriti?

Smiriti? Kakva neodgovarajuća riječ! Ma kakvo smirivanje, dječji glasići neumorno su stvarali neizdrživu graju - sestro Snježana, svaka ti čast ...

Ah, da, sestra Snježana. Kako je ne biste voljeli? Uvijek nasmijana, ne možete je zamisliti da vikne ili kaže nešto strogo. A što je ovoga puta napravila? Pa donijela je nekakve tirkizne šalove i podijelila ih djeci. I što sad?

Na svu sreću, čini se da neke već djevojke pažljivo prate kada njihovi očevi vežu kravate! I tako su vrlo spretno pomogle svojim mlađim i najmlađim kolegicama da šalove pretvore u kravate i vrlo ih uredno povežu. Ma, pogledajte ih samo:

Naravno, dok su one to radile, drugi "ozbiljni" dio zbora - svirački i dirigentski sastav - ubrzano se pripremao za probu. Znate, nije ni čudo, neke su note nastale tek to jutro! (Pa nisu li "oni iz Svetog Križa" već postali poznati po improvizacijama?) Uskoro je počela proba, što bi gledatelj sa strane jedva mogao vjerovati da je moguće nakon onolike graje ...

Negdje oko 13.15 počeli su se već skupljati roditelji i drugi župljani koji su bili spremni priskočiti osiguravši prijevoz. No, sestra, koja mora na sve misliti, znala je da još prije stizanja u Samobor trebadjecu "posložiti". Pogledate li ove slike, vidjet ćete da ni to nije bio baš lagan zadatak. Kliknete li na sljedeće slike, možda ćete na njima pronaći i svoje dijete :-). Provjerite kamo gleda dok sestra objašnjava, pa možda osjetite kao roditelj da biste o tome trebali porazgovarati ... Šalim se. Samo budite strpljivi dok se slike "natoče" sa servera, jer su malo povelike.

Vaš je vjerni fotograf, naravno, bio neumoljiv iako je sunce smetalo, pa su zabilježene i ovakve slike:

Najzad, činilo se da je sve dogovoreno i da bi fotografija mogla uspjeti:

Spremni za nastup

Uskoro je kolona automobila krenula. Nino nas je nepogrešivo doveo u samo dvorište franjevačkog samostana u Samoboru, tako da su se neke face vozača zabrinutih oko parkiranja naglo razvedrile. Nakon kratkog osvježenja (odakle li se samo stvorio taj sladoled) ...

... djeca su sjela u svoje dvije klupe, među ostalu djecu, načinivši tako, kako reče "umjetnih Grga", najveći zbor na svijetu. I uzbuđeno čekala svoj red za nastup.

"Križići" su nastupili pod rednim brojem osam. Propozicije smotre nalažu da se otpjevaju dvije pjesme. Prva pjesma određuje se prema rednom broju na papiriću izvučenom iz kutije. To znači da je svaki zbor morao naučiti niz pjesama, a onda otpjevati jednu od njih koju bi izvukli ždrijebom. Naši su "Križići" izvukli "Aleluju", koju su doista izvrsno otpjevali, uz pranju na orguljama sestre Snježane.

Druga pjesma, prema propozicijama, slobodan je izbor samoga zbora. Naši su "Križići" otpjevali za ovu prigodu posebno skladanu pjesmu "Molitva za mir" prema tekstu 85. psalma. Tekst je uglazbio i obradio Damir Šimunović, flautu je svirala Ružica Zečević, a orgulje Dora Šimunović. Pod dirigentskim vođenjem sestre Snježane djeca su izvrsno otpjevala ovu pjesmu i zaslužila dulji pljesak.

Nadamo se da ćemo uskoro snimiti ovu pjesmu, pa ćete je moći i poslušati na ovim stranicama - posjetite nas opet!