Zagreb, 18. studenog 2002.
RENE MEDVEŠEK I ČEDO ANTOLIĆ DVA SU DANA PRED PUNOM DVORANOM TEATRA EXIT NASTUPALI U GLAZBENO-POETSKOJ VEČERI
GRAD -- VEČER SJEĆANJA NA VUKOVAR
Ljubavno pismo Vukovaru
Voljeti grad, to znači voljeti njegove ljude. Izreka "Sjeti se smrti" danas se još jasnije u nas može razumjeti ako se izgovori ovako:"Sjeti se Vukovara."
"Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi."
Ovo je dio ljubavnog pisma koje je Siniša Glavašević 16. studenog 1991. godine faksirao Hrvatskom radiju, tadašnjem uredniku Jutarnjeg programa Mladenu Kušecu. Dva ili tri dana poslije dio njegovih zapisa je emitiran, u vrijeme kad je on već bio pokopan na Ovčari. Na samu godišnjicu pada Vukovara, 18. studenog, i dan potom, u Teatru Exit glumac Rene Medvešek kazivao je desetak zapisa iz Glavaševićeve knjige "Priče iz Vukovara" koju su posmrtno objavili Matica hrvatska i Hrvatski radio 1992. godine. Pred prepunom dvoranom oba dana nastupio je i šansonjer Čedo Antolić otpjevavši svoje pjesme većinom posvećene Bogu. Skladno su se suodnosile s Glavaševićevim zapisima u kojima nema mržnje, nema gorčine, nema očaja... Samo obilje ljubavi kojom kupa ljude i svoj grad.
Novinar,
publicist i prozaik Siniša Glavašević rođen je u Vukovaru 4. studenog 1960. Bio je urednik
Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Poslije okupacije Vukovara od agresorske JNA
i četnika odveden je 19. studenog 1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag.
Nekoliko godina potom ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara, identificiran je, tako da
se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden.
Glazbeno-poetska večer "Grad" u Teatru Exit okupila je mnoštvo zainteresiranih,
a ulaz je bio besplatan. Pjesme Čede Antolića skladno korespondiraju s Glavaševićevim zapisima.
Bio je to jedan od rijetkih događanja tih dana u spomen na vukovarsku tragediju.
-- Šaljem vam nešto za moju dušu -- rekao mi je Siniša uoči pada Vukovara -- kaže Mladen
Kušec. Potom su faksom krenuli njegovi zapisi.
-- Drugi bi bili poašćeni da imaju takvog pjesnika koji je skladao najljepše ljubavne pjesme
svom gradu, koje nikog ne vrijeđaju, a mi kao da smo to zaboravili, kao da to pamćenje želimo
potisnuti -- veli Mladen Kušec, koji često posjećuje Glavaševićev grob ističući kako je uvijek
lijepo ukrašen i posjećen.
-- Sam Glavašević u svojim tekstovima predviđa kako će glas onih koji ostaju u početku biti
jači, a potom sve slabiji i slabiji. No, on uz to u tim tekstovima daje do znanja kako se
prava nada uopće ne nalazi u glasnoći -- tvrdi Rene Medvešek dodajući kako je umjetnička vrijednost
"Pisama iz Vukovara" neodvojiva od konteksta u kojima su ti zapisi nastajali, kao
što nije odvojiva niti od sudbine koja je snašla pisca i mnoštvo njegovih sugrađana te branitelja
iz svih krajeva Hrvatske.
-- Ovi tekstovi imaju sasvim osobitu vrijednost koju nama na prvi pogled niti nije lako sagledati
-- rekao je Medvešek poslije nastupa. Predstava Medvešeka, Antolića i Glavaševića "Grad"
i dalje će se izvoditi svugdje gdje se za to nađu zainteresirani! Uzgred, po prvi je put prije
gotovo godinu dana izvedena upravo u našoj župnoj dvorani!
Rene Medvešek kazivao je Glavaševićeve zapise očito i osobno tronut. Kao vrstan glumac, ali
i kao svjedok vremena, dakle suvremenik Siniše Glavaševića, pa i njegov vršnjak, progovorio
je iz dubine svoga bića o klupama koje je netko ukrao, o prvim poljupcima koji su darovani
i primljeni na uzdarje, o vjeri koja spašava i koja čuva od očaja. Čedo Antolić gitarom i
svojom pjesmom skladno se uklopio u večer naslovljenu "Grad -- večer sjećanja na Vukovar".
Pjevao je o ljubavi prema Bogu i ljudima. Njih dvojica pod raspelom bili su domaćini dvije
večeri svima onima koji vjeruju, kao što je to vjerovao i dokazao i Siniša Glavašević, da
je Riječ na početku svakog djela. I dok je publika u tišini
napuštala dvoranu Teatra Exit, nekoliko koraka dalje gorjeli su lampaši: na već zaboravljenom,
i nedavno od Uproforaca oskvrnutom "Zidu boli", na čijim su ciglama ispisana već
izblijedjela imena poginulih i nestalih u Domovinskom ratu. Gorjeli su lampaši za one koji
su tamo gdje je i Siniša Glavašević.
Rene Mevešek i Čedo Antolić: "Grad -- to ste vi!"
Napisao Želimir Ciglar
Snimio Robert Anić
Vezano:
VEČER ZA SINIŠU (18. studenoga 2001.,
Siget)