12. rujna 2009.

O NAMA

Fra Nedjeljko Zdenko Slišković
(1.11.1937.-1.9.2009.)

Fra Nedjeljko Zdenko Slišković, franjevac-svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, blago je u Gospodinu preminuo okrijepljen svetim sakramentima u bolnici u Zagrebu u utorak 1. rujna 2009. godine u 72. godini života, 56. redovništva i 46. svećeništva. Rođen je 1. studenoga 1937. godine u Mokrom, župa Široki Brijeg, od oca Ivana i majke Ivanke r. Čolak koji su osim njega imali petoricu sinova i kćer, a pokojni sin Zdravko bio je također franjevac-svećenik. Kao dječak morao je u izbjeglištvo s roditeljima, nastanili su se u Šarengradu, odakle je krenuo u Klasičnu gimnaziju u Zagrebu te u franjevce.

U Red manje braće ušao je 1954. godine, prve zavjete položio je 1955. godine, a svečane zavjete 1961. godine. Teologiju je studirao u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 2. veljače 1964. godine. Na prvoj službi je bio 1964. godine u Cerniku kao vicemagister novaka. Od 1965. do 1969. godine bio je na studiju francuskoga jezika i filozofije u Fribourgu u Švicarskoj. U Švicarskoj ga je zatekla i teška bolest srca, operacija i oporavak. U Švicarskoj je apsolvirao filozofiju i postao 1970. godine magister klerika u Zagrebu na Kaptolu. Na toj dužnosti bio je godinu dana. Godine 1972. izabran je za vikara Provincije, duhovnika Provincije i zagrebačke franjevačke zajednice, magistra studenata Provincije u inozemstvu, pomoćnika magistra klerika i provincijskoga povjerenika za gradnju crkve u Zagrebu na Sigetu. Godine 1973. premješten je upravo zbog pripreme gradnje crkve na Siget u Zagreb. Godine 1974. bio je na službi u Karlovcu. Od 1975. do 1977. godine bio je u Zagrebu na Sigetu, te osim što je bio povjerenik za gradnju, bio je i član Vijeća za kler BKJ. Od 1978. do 1981. godine bio je u Iloku, ali također na službi povjerenika za gradnju crkve u Zagrebu na Sigetu. Odatle je često išao u Njemačku radi skupljanja sredstava za gradnju crkve na Sigetu. Od 1981. godine do svoje smrti bio je na različitim službama u bratstvu u Zagrebu na Sigetu. Do 1989. godine bio je povjerenik za gradnju crkve i delegat Provincijalnoga ministra za braću u Njemačkoj. Od 1990. godine do svoje smrti bio je upravitelj župe Rođenja Isusova na Kajzerici i župni vikar župe sv. Križa u Zagrebu na Sigetu. Osim toga, 1996. godine bio je voditelj projekta 'Radio Marija' u Hrvatskoj, a 1997. i 1998. godine i glavni urednik 'Radio Marije' u Hrvatskoj. Od 1997. godine do svoje smrti bio je voditelj zajednice Kažotić te Društva osoba oboljelih od multiple skleroze i član Dijecezanskoga odbora za širenje štovanja i kanonizaciju bl. Augustina Kažotića. Od 1997. do 2001. godine bio je i predsjednik toga Dijecezanskoga odbora. Od 2002. do 2005. godine obavljao je službu gvardijana u bratstvu u Zagrebu na Sigetu.

Bio je jako susretljiv i iskreno čovječan. S braćom i među braćom bio je pravi manji brat. Bio je osjetljiv za bijede i ljudske nevolje. Premda rano bolestan i s teretom teške operacije na srcu, razdavao se braći i ljudima do iznemoglosti. Budući da je bio operiran u Švicarskoj, ondje je stekao prijateljstvo dr. Hahna i dr. Grangana te je k njima na besplatne operacije i preglede vodio mnoge hrvatske srčane bolesnike. Mnogi su ga tražili, zajednice časnih sestara za sakramente euharistije, pomirenja, bolesničkoga pomazanja, duhovne vježbe, nagovore, pripreme svečanih zavjeta i druga slavlja, pojedinci u različitim nevoljama. Njegov najveći posao i briga bila je župa Rođenja Isusova na Kajzerici. Njoj je darovao svu svoju ljubav i sposobnost. Njihovu je kapelicu proširio, produljio, povisio i dotjerao do lijepih razmjera. U toj župi uveo je zanimanje za zagrebačkoga biskupa blaženoga Augustina Kažotića. Utirao je put da i on stigne na oltar kao novi hrvatski svetac. Imao je milost da bude župnik župe na čijem se prostoru u rujnu 1994. godine dogodio milijunski skup hrvatskoga puka za prvoga posjeta Hrvatskoj pape Ivana Pavla II.

Govorio je često da bez druženja i iskrenih obiteljskih prijateljstava nema ni Crkve. Osobito na godišnjicu smrti rano preminuloga brata franjevca-svećenika Zdravka okupljao je obitelj Slišković i njegovao zdrave obiteljske odnose. U župi Kajzerica primio je tijekom Domovinskoga rata izbjeglice. Premda su bili muslimanske vjere, ostao je s njima povezan do kraja života. Posvetio se najtežim bolesnicima. Ustupio je mjestu u Centru Kažotić Društvu osoba oboljelih od  multiple skleroze, opake bolesti koja napada isključivo mlade ljude. Već godinama u župi Kajzerica u Centru Kažotić djeluje s besplatnim uslugama savjetodavni oftalmološki centar. Dio prostora župnoga centra bio je dao na raspolaganje 'Radio Mariji', prvoj hrvatskoj radijskoj postaji s katoličkim programom kojoj je u nastajanju bio voditelj, a u njenim počecima glavni urednik.  Pored župne crkve u Kajzerici dao je urediti "Kažotićev perivoj" sa spomenikom bl. Augustinu Kažotiću. Za potrebe dostojanstvenoga i aktivnoga liturgijskog pjevanja priredio je sa suradnicima crkvenu župnu pjesmaricu 'Dominika'. Župa Kajzerica bila je mala i siromašna kad ju je 1990. godine preuzeo, a danas je Kajzerica naselje s novim zgradama i mladim obiteljima s djecom i župa koja ima budućnost.

U bolesti ga je osim njegove franjevačke braće i časnih sestara sa Sigeta najviše njegovala njegova sestra Anica. Pomagala su braća Bože i Ivica iz Dugoga Sela te brat Dare iz Iloka. Na kraju u teškoj bolesti njegovale su ga gospođa Dubravka Bačanek i dr. Dijana Delić Brkljačić, pročelnica Odjela za kardiologiju i internu medicinu Kliničke bolnice Sestre milosrdnice u Vinogradskoj.

Sprovodne obrede je u petak 4. rujna 2009. godine vodio na groblju Mirogoju u Zagrebu mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački. Na sprovodu je bilo oko sedamdeset svećenika te redovnici, redovnice i vjernici. Misu zadušnicu u franjevačkoj crkvi sv. Križa u Zagrebu na Sigetu vodio je također mons. Valentin Pozaić. On je imao i homiliju. O pokojniku su na sprovodu govorili fra Zlatko Papac u ime Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda i Petar Petronije Kuran u ime vjernika župe Rođenje Isusova na Kajzerici. Na kraju mise zadušnice su se od fra Nedjeljka oprostili fra Rajko Gelemanović u ime franjevačkoga bratstva u Zagrebu na Sigetu i vlč. Josip Dumbović u ime svećenika Novozagrebačkoga dekanata. Sućut je uputio fra Josip Sopta, provincijalni ministar Franjevačke provincije svetog Jeronima iz Zadra. (PC)


naslovnica weba