Sve o svecima

Koliko točno ima svetaca?
Kako Crkva bira svece?
Kada je Crkva počela častiti svece?
Je li držanje slika i kipova svetaca idolopoklonstvo?
Mole li se katolici svecima?
Što je svetac-zaštitnik?
Postoji li svetkovina za svaki dan u godini?
Što se uopće dogodilo Svetom Kristoferu?

Koliko točno ima svetaca?

U povijesti i prema rimskoj martirologiji i pravoslavnim izvorima postoji preko 10.000 svetaca i blaženika, ali konačan broj se ne zna.

Kako Crkva bira svece?

Kanonizacija, proces kojeg Crkva koristi kako bi nekoga proglasila svecem, koristi se tek od 10. stoljeća. Stotinama godina, počevši s prvim mučenicima prve Crkve, svece je proglašavao puk. Iako je ovo bio demokratskiji oblik priznavanja nekog svetim, neke priče o svecima bile su iskrivljene legendama, a neki nisu nikada ni postojali. Postepeno, prvo biskupi a na kraju Vatikan preuzeo je ovlast nad proglašavanjem svetaca.
Godine 1983. Papa Ivan Pavao II. unio je velike promjene u postupak kanonizacije. Proces započinje trenutkom smrti katolika kojeg ljudi smatraju svetim. Često taj proces počinje nekoliko godina nakon smrti kako bi se na kandidata gledalo iz perspektive. Mjesni biskup istražuje kandidatov život i rukopise kako bi se utvrdile herojske vrijednosti (ili mučeništvo) i pravovjernost doktrine. Zatim skupina teologa u Vatikanu procjenjuje kandidata. Nakon njihovog odobrenja i odobrenja kardinala Kongregacije za Proglašenje Svetaca, papa kandidata proglašava "časnim".
Sljedeći korak je beatifikacija koja traži svjedočanstvo o jednom čudu (osim u slučaju mučenika). Pošto se čuda smatraju dokazima da je ta osoba na nebu i da se može zauzimati za nas, čudo se mora dogoditi nakon smrti kandidata i kao rezultat posebne molbe kandidatu. Kada papa proglasi kandidata "blaženim", tu osobu može častiti neka sredina ili skupina ljudi za koje je osoba od posebne važnosti.
Tek nakon još jednog čuda papa će sveca (što uključuje i mučenike) kanonizirati. Pojam "svetac" nam kaže da je ta osoba živjela svetim životom, da je na nebu, i da je Jedinstvena Crkva časti. Kanonizacija ne čini osobu "svetom". Ona priznaje ono što je Bog već učinio.
Iako je kanonizacija nepogrješiva i neopoziva, ona iziskuje mnogo vremena i mnogo energije. Tako dok je svaka osoba koja je kanonizirana svetac, svaka sveta osoba nije kanonizirana. Vi vjerojatno znate mnogo "svetaca", a Bog i Vas poziva na svetost.

Kada je Crkva počela častiti svece?

Do godine 100. kršćani su častili druge kršćane koji su umrli i tražili su njihov zagovor. Mnogi misle da je čašćenje svetaca nešto što je Crkva kasnije uvela, ali to je bilo dio kršćanstva otpočetka. Zapravo, praksa je proistekla iz duge tradicije židovstva koji su u svetištima častili proroke i svete ljude. Prvi sveci bili su mučenici, ljudi koji su se u vrijeme progona kršćana odrekli svoga života zbog vjere.

Je li držanje slika i kipova svetaca idolopoklonstvo?

Pogledajte u slike vaših voljenih u novčaniku ili u kući i u uredu. Zašto držite upravo baš te slike? Možda ćete odgovoriti da nosite te slike kako bi vas podsjetile na osobe koje volite, kako biste osjetili njihovu blizinu kada niste zajedno, ili kako biste je pokazali ljudima koje sretnete. Ali sigurno ne kažete da ih obožavate. Ovo su neki od razloga zbog kojih imamo kipove i slike svetaca. Pogled na kip Svete Tereze iz Lisieuxa, koja je izgubila majku kada je bila dijete, može nam pomoći da se osjećamo manje usamljenim kada tugujemo. Slika Svetog Franje Asiškog može nas podsjetiti na to koliko je volio Božja stvorenja i učiniti nas svjesnijim svoje okoline.

Mole li se katolici svecima?

Mi se molimo sa svecima, a ne njima.
Jeste li ikada molili nekoga da se mole za vas kada vam je bilo teško? Zašto ste izabrali baš tu osobu?
Vi ste vjerojatno izabrali nekoga u koga vjerujete ili nekoga tko razumije vaše probleme, ili nekoga bliskog Bogu. To su također i razlozi zbog kojih molimo svece da se za nas u teškim trenucima mole.
Pošto su sveci vodili sveti život i bili bliski Bogu na nebesima, osjećamo kako je njihova molitva posebno učinkovita. Često tražimo određene svece da se mole za nas ako osjećamo da ih posebno zanima naš problem. Na primjer, mnogi ljudi mole Svetu Moniku da se moli za njih ako im molitve nisu uslišane jer se Monika dvadeset godina molila kako bi joj se sin obratio. Na kraju su joj molitve bile uslišane na način o kojem nije ni sanjala. Njezin sin Augustin postao je kanonizirani svetac i crkveni naučitelj.

Što je svetac-zaštitnik?

Sveci-zaštitnici se biraju kao posebni zaštitnici i čuvari mnogih područja u životu. Ta područja uključuju zanimanja, bolesti, crkve, države, slučajeve i sve ono što nam je važno. Najranije zabilješke dokazuju kako su ljudi i crkve dobivali imena prema apostolima i mučenicima već od 4. stoljeća. Odnedavno pape imenuju svece-zaštitnike, ali zaštitinike mogu birati i drugi pojedinci i skupine. Sveci-zaštitnici se danas često biraju zbog interesa, talenta ili događaja u životu koji se preklapaju s određenim područjima. Na primjer, Franjo Asiški je volio prirodu, pa je tako zaštitnik ekologa. Franjo Saleški bio je pisac, pa je zato zaštinik novinara i pisaca. Klara Asiška proglašena je zaštitnicom televizije zato što je jednog Božića dok je bolesna bila prikovana za krevet vidjela i čula Božićnu misu iako je ona bila miljama udaljena. Anđeli također mogu biti proglašeni svecima-zaštitnicima. Svetac-zaštitnik nam može pomoći kada slijedimo primjer njegovog života i kada tražimo njegovo zagovor kod Boga.

Postoji li svetkovina za svaki dan u godini?

Pa, i da i ne. Službeni rimski kalendar svetaca koje slavi Jedinstvena Crkva (drugim riječima, cijeli svijet) ne svetkuje svaki dan nekog sveca. Crkva pažljivo bira svece koji se slave diljem svijeta. Oni moraju imati jaku poruku za cijelu Crkvu. To ne znači da su drugi sveci manje sveti, iako postoje sveci koji su izbačeni iz kalendara jer su postojali samo u legendama i bilo je malo dokaza da su stvarno postojali.
Vjerski redovi, države, mjesta i pojedinci su slobodni svetkovati sveca koji nisu na univerzalnom kalendaru a koji imaju posebnu važnost za njih. I tako postoji svetkovina svetaca za svaki dan u godini. Zapravo su tri sveca po svakom danu.
Butlerova knjiga Životi Svetaca ima najpotpuniju listu svetaca koju sam našao, iako savjetujem oprez pri izboru izdanja. Nedavno su napravljene izmjene na kalendaru koje bi imale utjecaj na svetkovine.

"Što se uopće dogodilo Svetom Kristoferu? Je li on još uvijek svetac?"

Prije reforme rimskog kalendara 1969. godine, Kristofer je bio na popisu kao mučenik koji je umro pod Decijem. Ništa drugo se ne zna o njemu. Postoji nekoliko legendi o njemu uključujući i onu u kojoj on prelazi rijeku kada ga je jedno dijete zamolilo da ga prenese preko. Kada je Kristofer stavio dijete na ramena, osjetio je kako je dijete nevjerojatno teško. Dijete, prema legendi, bilo je Krist koji je nosio teret cijelog svijeta. Ova priča učinila je Kristofera svecem-zaštitnikom putnika. Njegova svetkovina se slavila 25. srpnja.
Prije nego što je u 15. stoljeću počela službena kanonizacija, mnoge svece je proglašavao puk. To je bio mnogo brži proces, ali nažalost, mnogi sveci koji su tako imenovani bili su plod legendi, poganskih mitova, ili pak drugih religija. Na primjer, priča o Budi koji je putovao zapadom do Europe i bio "obraćen" u katoličkog sveca. Godine 1969. Crkva je pažljivo razmotrila sve svece na kalendaru kako bi se uvjerili postoji li povijesno svjedočanstvo o tome je li svetac postojao i živio svetim životom. Tada je Crkva otkrila da za mnoge "svece" uključujući i one veoma popularne postoji malo dokaza da su ikada živjeli. Kristofer je bio jedan od onih za koje se utvrdilo kako je on postojao samo u legendama. Zato su Kristofer (i drugi) izbrisani s univerzalnog kalendara.

Neki su sveci bili legende pa je njihovo štovanje potpuno zabranjeno (uključujući Svetu Ursulu). Ali štovanje Svetog Kristofera nije zabranjeno, samo ograničeno na lokalne kalendare (npr. biskupije, države i sl.)

naslovnica weba