Patron Saints Index
Sveti VIKTORIN I PRIJATELJI († 284.)
Umrli su 25. veljače 284. godine. Viktorin, Viktor, Nicefor, Klaudije, Dioskor, Serapin i Papij bilu su Korinćani koje su prognali u Egipat nakon što su ispovijedili svoju vjeru pred prokonzulom Tercijem. Umrli su mučeničkom smrću u Diospolisu, u Thebaidi, tijekom vladavine Decija, pod upraviteljem Sabinijem, zbog svog kršćanstva.
Nakon različitih oblika
mučenja, Viktorin je ubačen u veliki mužar (prema Grcima napravljen od mramora).
Tada su ga krvnici počeli udarati po nogama i stopalima govoreći sa svakim
udarcem: "Poštedi se, jadniče. O tebi ovisi hoćeš li izbjeći smrt samo ako se
odrekneš svoga novoga Boga." Prefekt se razbjesnio zbog njegove ustrajnosti, i
naredio da ga udaraju po glavi dok je ne smrskaju. Pogled na grozote koje su se
dogodile Viktorinu učvrstile su gorljivost njegovih prijatelja, i nisu ih
oslabile kako je to upravitelj očekivao.
Kada je nasilnik prijetio Viktoru
istom smrću kao Viktorinu, on mu je samo zaželio da požuri i pokazavši na avan
rekao: "U njemu je za mene pripremljen spas i istinska sreća!" Istog trenutka
bačen je u avan i pretučen na smrt. Nicefor, treći mučenik, bio je nestrpljiv u
očekivanju, pa je sam skočio u krvavi avan. Sudac, raspaljen njegovom hrabrošću,
zapovijedio je da ga ne samo jedan nego više krvnika odjednom udara na isti
način. Tako je Klaudije, četvrti po redu, bio isjeckan na komadiće a komadići
njegovih zglobova su bačeni pred noge onih koji su još živjeli. On je izdahnuo
nakon što su mu noge, ruke, stopala, dlanovi i bedra bili odsječeni.
U jednom
trenutku nakon što su Viktorin, Viktor, Nicefor i Klaudije već bili ubijeni,
upravitelj je pokušao urazumiti ostale zatvorenike da se odreknu svoje vjere.
"Mi bismo radije da nas mučite još većim mukama nego što se možete domisliti.",
odgovorili su jednoglasno. "Nikada nećemo izdati povjerenje koje dugujemo našem
Bogu niti ćemo zanijekati Isusa Krista našeg Spasitelja, jer On je naš Bog po
kome postojimo i kome težimo."
Razbješnjeli tiranin naredio je da Diodora
živoga spale, da Serapinu odrube glavu, a Papijana da utope. Ovi mučenici se
spominju u rimskim martirologijama i drugim zapadnim martirologijama 25.
veljače. Međutim, grčka Menaea i Menologija cara Basila Porfirogeneta časte ih
21. siječnja, na dan ispovijedi njihove vjere u Korintu. (Benedictines,
Encyclopedia, Husenbeth)