SVETI VALENTIN (+ 269.)

O današnjem svecu imamo malo povijesnih podataka. Znamo da je bio liječnik, svećenik, vjerojatno i biskup u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268.-270.) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori svršetak, za mučeničku smrt. Na upit jednog od sudaca što misli o rimskim bogovima odgovorio je da su oni demoni na što je cijela skupština skočila na noge i tražila njegovu smrt. Car se pobojao pobune i Valentina preda gradskom prefektu a ovaj opet sucu Asteriju. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao išibati a zatim naredi da mu odrube glavu. Bilo je to 269. godine na Flaminijskoj cesti.

Don Živko Kustić u Jutarnjoj propovjedi o sv. Valentinu

Tek od 15. st. Valentina su počeli štovati kao zaštitnika zaljubljenih parova. Njegovo je štovanje već bilo prošireno po kršćanskim zemljama.

Car Klaudije II. začudio bi se što današnji svijet sv. Valentina štuje kao zaštitnika ljubavi između mladića i djevojaka, muževa i žena. Na suđenju u Rimu 269. godine, kad je svetac osuđen na smrt, nije bilo govora o ljubavi, nego o Isusu Kristu. Nije Valentin ni za života bio savjetnik zaljubljenih parova.

Zapamćeno je da je sveti biskup izliječio jednog padavičara ali ljubav je nešto drugo. Tek od 15. st. Valentina su počeli štovati kao zaštitnika zaljubljenih parova. Njegovo je štovanje već bilo prošireno po kršćanskim zemljama, a blagdan mu je baš u doba pokladnih svečanosti, kad je posebno važno baš zaljubljivanje.

Požuda je bitno sebična, a ljubav je bitno nesebična. U ljubavi se požuda mora pretvarati u požrtvovnu žudnju kojoj je više do toga da ljubljenoga usreći nego da sebe zadovolji

Tako mučenik ni kriv ni dužan postade zaštitnikom zaljubljenih. Ako mu se netko od njih u ovo doba baš kao svecu moli, mogao bi se nadati prosvijetljenju da je prava ljubav daleko od onoga što se danas o njoj govori. Možda bi to trebala biti poruka Valentinova kao dana zaljubljenih. Uvijek bi iznova trebalo učiti da ljubav nije puka seksualna požuda.

Požuda je bitno sebična, a ljubav je bitno nesebična. U ljubavi se požuda mora pretvarati u požrtvovnu žudnju kojoj je više do toga da ljubljenoga usreći nego da sebe zadovolji. Tako shvaćena ljubav ne pogoduje panseksualizmu ni besramnoj erotizaciji svega javnoga života. Seks i eros prave su i nezaobilazne ljudske vrijednosti koje su, na žalost, često zlorabljene.

Budući da praktički cijela godina pripada izopačenju ljubavi, možda bi baš karneval mogao primicati njezino drugačije humanije shvaćanje i življenje. Onda se ni sveti Valentin ne bi čudio što mu se zaljubljeni parovi posebno mole, jer premda se nije bavio ljubavlju između muškaraca i žena, promicao je Isusov stav kao sveobuhvatnu nesebičnu ljubav koja želi promijeniti svijet. Ne bi valjalo da kršćani Valentinovo kao Dan zaljubljenih smatraju nečim što zapravo nema veze s tim svecem.

početna stranica