p. Josip Antolović: Duhovni velikani
Sveti Tripun, mučenik
Sveti
Tripun zaštitnik je Kotora i kotorske biskupije. U Rimskom martirologiju na dan
10. studenoga spominju se sveti mučenici Tripun i Respicije s Ninfom bez ikakve
naznake mjesta, a čini se da i među sobom nisu imali nikakve veze. Sveti Tripun
bio je u kršćanskoj starini štovan mučenik, iako je o njemu sve tamo do
srednjega vijeka bilo slabo vijesti.
Središte štovanja sv. Tripuna bilo je u Sampsadosu, seocu nedaleko od Apameje, u pokrajini Frigiji. Odatle se štovanje proširilo u Niceju u Bitiniji, u Carigrad, gdje mu je car Justinijan sagradio crkvu. Posvećenje te crkve slavilo se 19. listopada. Početkom IX. stoljeća domogao se grad Kotor svečevih relikvija, proglasio ga svojim zaštitnikom i podigao mu katedralu. Štovanje sv. Tripuna proširilo se i u susjednu južnu Italiju i Siciliju, a čak mu je i u Rimu sagrađena i posvećena crkva na Campo Marzio. Od IX. stoljeća ta je crkva određena za korizmeni zbor i to u subotu po Pepelnici. Crkvu je obnovio i posvetio 28. studenoga 1006. papa Ivan XVIII. Sredinom XVIII. stoljeća ta je crkva srušena da bi ustupila mjesto gradnji samostana i crkve Sv. Augustina.
Unatoč tako rasprostranjenu štovanju, u povijesnim izvorima vlada nesigurnost s obzirom na svečev smrtni dan. Najvjerojatnije je to bilo 2. veljače, kako nam svjedoči tzv. Passio graeca. No zbog Svijećnice blagdan mu je u Kotoru prenesen na današnji dan, dok se u općoj Crkvi slavi 10. studenoga. Zlobni jezici su govorili da su Kotorani slavili sv. Tripuna na današnji dan da ne bi išli na slavlje u Dubrovnik, s kojim su znali biti u rivalstvu.
Budući da su povijesni izvori o vremenu i mjestu mučeništva veoma nesigurni, a život mu iskićen legendama, to ozbiljni povjesničar Agostino Amore piše: "Kao zaključak sa sigurnošću možemo jedino držati da je Tripun vjerodostojan mučenik Frigije, ali o njemu ne znamo zapravo ništa." To nas nipošto ne treba zbuniti jer su za vrijeme progonstva, osobito Dioklecijanova, bile spaljene i uništene mnoge kršćanske knjige i spisi. Mnogo je toga propalo za seobe naroda, a uslijed nestašice izvora nekritički srednji vijek stvarao je legende. Nama je, ipak, drago da je zaštitnik jedne naše biskupije povijesna ličnost i da je bio pravi mučenik. To nam je i dosta jer riječ mučenik i činjenica mučeništva govore veoma mnogo. Zato je posve opravdano štovanje i čast kojom su Kotorani od IX. stoljeća okruživali svoga svetog pokrovitelja. I mi skupa s njima:
Slavimo pojkom uzor
mučenika,
Kristove vjere hrabrog pobornika.
Umom i srcem pjevajmo mu
hvale,
Djela preslavna!