p. Josip Antolović: Duhovni velikani
Sveti Stjepan I., papa ( 257.)
Najstarija i najpouzdanija vijest o štovanju Stjepana I. sadržana je u
spisu Depositio Episcoporum, u kojem se spominje da je 2. kolovoza bio
pokopan na Kalistovu
groblju. Neki martirologiji ka? da je umro kao mu?nik, me?tim su kasnija
istra?vanja utvrdila da je umro prirodnom smr? te da je pokopan na Kalistovu
groblju na Apijevoj cesti.
Pontifikat mu je bio kratak. Trajao je samo tri godine (254?57). On je raznim zahvatima uz pristanak drugih biskupa neosporno utvrdio primat rimskoga biskupa. Za njegove je vladavine do?o do vrlo ?stoke rasprave o ponovnom podjeljivanju krsta i to izme? njega i slavnoga karta?oga biskupa sv. Ciprijana. Taj je ?kao uostalom i dio biskupa Male Azije ?zastupao mi?jenje da krivovjerce kao takve, koji su bili ro?ni i kr?eni u kakvom krivovjerju, kad prelaze u Katoli?u crkvu, valja nanovo krstiti jer je hereti?i krst nevaljan. Me?tim je papa Stjepan I., a s njim i cijeli Zapad, kao i najveai dio Istoka, dr?o da je kr?enje valjano pa makar bilo podijeljeno i od heretika. Zbog toga je Papa, pozivaju? se na sv. Petra, tražio od Ciprijana da one koji su već kršteni ponovno ne krsti. Sukob je u tome pitanju prijetio raskolom do kojega nije do?o zbog smrti karta?oga biskupa i pape Stjepana, koji umrije? u razmaku od godine dana.
Papa Stjepan se u obrani primata rimskoga biskupa pozivao na Matejevo evan?lje, u kojem je rije?o Petrovu primatu. Budu? da je rimska stolica Petrova stolica, to je i njezin primat prešao na njegove nasljednike. Zbog obrane primata rimskoga biskupa neki povjesni?ri stavljaju papu Stjepana I. na istu liniju s jednim Grgurom VII. i Inocentom III. u srednjem vijeku.
Zaustavili smo se na liku sv.
pape Stjepana I. i zbog toga ?o je on za?itnik hvarske biskupije. Tome svecu
podignuta je stara crkvica u Sustjepanu kod Dubrovnika, koja u svome pokladu
euva jednu veoma lijepu sliku.