MOLITVA
blagopokojnog profesora doktora fra Rufina Šilića (1911.-1985.),
jednog od najistaknutijih hrvatskih teologa i propovjednika

Sine Božji! Dođi i rodi se ponovno: u naše doba!
Zemlja je postala jedna jedina velika štala,
Puna stoke i zvijeri, gnoja i smrada.
Od zidova bije studen, s podova puši se krv…

Veliki čudotvorče! Dođi i u našu Kanu!
U našim domovima odigrava se čudesna pretvorba:
Vino ljubavi pretvaramo u vodu ljubakanja,
Majčinska prsa u staklene boce,
Majčinske utrobe u mrtvačnice i grobnice,
Vjenčani prsten u okove i lance.
Bračna vjernost umire u sudnicama…
Uđi, Gospodine, i u naše domove!
Na vratima naći ćeš natpis:"Zabranjen ulaz - ljubavi!"
Gospodine, nemaju ni vode ni vina…
Dođi, pohiti u našu Kanu!

Sine čovječji!
Prohodaj i našom Galilejom!
Progovori i s naše gore!
Naša blaženstva postala su prokletstva, naša ljubav mržnja,
Imamo "svoju istinu", pa smo izgubili jedinu istinu,
O miru šapućemo, o ratu urličemo…
Grešnici nemaju suza, janjci se razvijaju u vukove,
Gubavci skupo prodaju svoju gubu,
Sol zemlje postala je bljutava, svjetlo se sakriva u uglove,
Tvoje su ovce izgubljene, jedna od stotinu nije,
Tisuće ovčinjaka, tisuće stada!
Bez prestanka o ljubavi govorimo,
A vapaj pregaženih ne čujemo.

Otkupitelju svijeta!
Dođi i na našu Golgotu!
Stavi svoj križ između naših križeva,
Lijevo i desno vidjet ćeš kružnicu propetih razbojnika,
I s lijeva i desna čut ćeš samo uvrede.
Rastegni propete ruke, da budu šire od ekvatora,
Otvori probodeno Srce, da bude šire od zemljina krila,
Zavapi prema nebu:
Jer naše su uši zašivene konopom laži,
Upri svoj pogled prema nebu:
Jer naše su oči krvave od mržnje,
Stani pred Oca: sakrij nas svojim leđima,
Jer mi smo od glave do pete u grijesima!
Mlazove svoje krvi pretvori u rijeke,
Operi sa zemlje tragove Abelove krvi!
Mi smo u agoniji: umire u čovjeku čovjek…
Umri ti! I daruj nam svoj život!
Dođi i spasi čovjeka - od čovjeka! - Amen.
 

naslovnica weba