U ŠKOLI EVANĐEOSKE MALENOSTI

Gospodine Isuse, ti se "nisi držao svoje jednakosti s Bogom, nego si ponizio samoga sebe, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik" (usp. Fil 2,6-7). Hvala ti za taj primjer malenosti i poniznosti. Spustio si se na našu razinu premda si Bogu jednak. Dopustio si da se još dublje sniziš i da te još dublje ponize: na križu si raspet i pogubljen. Ali - Bog te uzvisio!

Gospodine Isuse, često si govorio u svojem Evanđelju, u svojim propovijedima i poukama narodu i učenicima: Budite maleni, budite kao djeca, služite jedan drugome, pretječite se u ljubavi... Znam da si tu i nama progovorio. Poziv na evanđeosku malenost i danas odzvanja svijetom, i danas izaziva ljude na obraćenje i prihvaćanje novoga stila života. I danas vrijedi isto pravilo: tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizi bit će uzvišen.

Nije lako, Isuse, shvatiti tvoje riječi, tvoju logiku. U dubinama ljudskoga bića postoji težnja za potvrdom, potreba za samoostvarenjem. No, nosimo u sebi strah pred neuspjehom, pred prezirom ili poniženjem. To je isto tako duboko u nama, Isuse, kao što je čežnja za životom koju si stavio u nas. U nama su stalna pitanja koja govore o toj čežnji za afirmacijom: "Kad ću već jednom značiti nešto ljudima?" - "Kad ću već jednom prestati biti ovisan o drugima?" - "Kad ću već jednom sam moći raspolagati svojim vremenom, svojim mogućnostima?" - "Kad će se već jednom poštivati moja riječ i uvažavatimoji razlozi?" - "Dokle će se na mene gledati s omalovažavanjem?" - "Dokle ću ja sam za druge izvlačiti kestenje iz vatre?" - "Dokle..."

Toliko mi je puta, Isuse, svega dosta. Htio bih osjetiti da sam netko, da nešto značim, da se i ja imam pravo odmoriti, da imam pravo na priznanje. Teško mi je biti malen. Možda bih, Isuse, i htio biti malen kad bi to bilo samo za kratko vrijeme, u pojedinim trenucima. Ali situacije mi govore da je to imperativ cijeloga života, da je to jednostavno evanđeoski poziv svakoga tvog učenika. Ti želiš da budemo maleni poput tebe, da izaberemo malenost kao jedino pravilo istinitoga života. Ti tvrdiš, Isuse, da se malenošću raste, da se gubljenjem dobiva. Nauči me malenosti, Isuse!

Ali još te više molim, daj mi hrabrosti da budem malen, da budem trajno malen. Daj mi snage, Isuse, da te u tome slijedim. Nosim u sebi sklonost oholosti; htio bih značiti nešto u ovome društvu ljudi s kojima živim. Teško je uvijek služiti, ponižavati se, činiti sve za druge. To si samo ti mogao, samo ti znao, moj Gospodine! U tome si, na svoj izvorni, mistični način poučavao i Franju. I on te je slijedio zadivljujućom ustrajnošću. Franjo je, po uzoru na tebe, malenoga brata, htio i sam biti i ostati manji brat i služiti tebi i braći onako kako je to otkrivao u Evanđelju. Franjo te je, Isuse, u tome tako divno slijedio da su ljudi u njemu prepoznavali tebe, vidjeli tebe. Franjo je u svoje vrijeme bio "alter Christus - drugi Krist".

Znam, Gospodine, i danas hoćeš vidljivo koračati ovim svijetom. I danas hoćeš biti u nama prisutan, malen, ponizan. I danas, Isuse, hoćeš služiti drugima, poniziti se za druge, spašavati druge. kao što je oholost upropastila i anđele i ljude, tako poniznost spašava i otvara vrata kraljevstva nebeskoga.

Isuse, daj da te shvatim i prihvatim kad me uvodiš u školu evanđeoske poniznosti. Ne dopusti da se bunim i branim kad mi u različitim prigodama pošalješ priliku da budem malen, da služim, da se za druge razdajem. Daj mi, Isuse, u tome služenju i u tome životu za druge, mudrosti i domišljatosti. Daj da se radujem, Isuse, kad me drugi ne vide, kad se od mene traži nešto što drugi očekuju kao samo po sebi razumljivo, a to je meni tako teško. Pomozi mi, Isuse, da u malenosti budem ustrajan, dobronamjeran, radostan. Daj, Isuse, da naučim biti malen i u onim stvarima, i na onim mjestima koja se ljudima čine velika i važna. Daj mi i tada duh malenosti, duh služenja, iskrenoga i poniznoga.

Isuse, ti si bio malen, ponizan do kraja, do smrti na križu. Oprosti kad uvijek iznova pitam: "Dokle?" Oprosti što uvijek iznova želim čuti da postoji granica mojih mogućnosti služenja i ljubavi. Daj da shvatim da tu nema granice! U tvoje kraljevstvo ulaze samo maleni! Želim pripadati tebi, želim biti tvoj kao što je to bio maleni i ponizni tvoj sluga Franjo!

(fra Zvjezdan Linić: "Moliti Franjinim srcem")