Glas Koncila, br. 25, 23. lipnja 2002.

teološki osvrt

Zašto su mladi u krizi?

U zadnjih nekoliko mjeseci naši dnevni i tjedni listovi sve učestalije objavljuju Dossier, čiji statistički podaci upućuju na stalni porast maloljetne i mladenačke delinkvencije. Mladi, a u zadnje vrijeme i djeca, sve su brojniji protagonisti kriminalnih i razbojničkih radnja. Tako naprimjer tjednik »Globus« od 24. svibnja 2002., donosi alarmantne podatke: 7% učenika u osnovnoj školi nosi redovito u školu nož, a neki su priznali da posjeduju i pištolj. Pedagoška služba u školama upozorava na sve raširenije i sve opasnije verbalno nasilje koje vlada među učenicima.

Mladi - »ogledalo« društva

Na policama knjižara možemo pronaći novije sociološke studije koje na temelju istraživanja potvrđuju da mladi u našem društvu postaju »rizična skupina« i da je nasilno ponašanje među našim mladima znatno veće u odnosu na mlade u drugim europskim zemljama, izuzmemo li neke pojedinačne događaje, naprimjer nedavni slučaj u Erfurtu. Pred našim osnovnim i srednjim školama sve je više zaštitara kojima je zadaća osigurati minimalnu sigurnost u našim sve nesigurnijim školama. Na temelju takvih sve prisutnijih scena može se govoriti o porastu sklonosti delinkventnim oblicima ponašanja kod naših mladih.

Mjesec svibanj bio je u znaku norijade i još uvijek možemo čitati različite komentare o ovogodišnjem oproštaju maturanata. Nekada sam se čudila kako to da se oproštaj maturanata naziva norijadom. Međutim, prateći iz godine u godinu na koji način maturanti izražavaju radost i zadovoljstvo, čini mi se da se jedino i može tako zvati. Naime, još su nam živo u sjećanju slike sa zagrebačkih, riječkih, osječkih ulica pred kojima smo se sa zgražanjem i zabrinutošću pitali: gdje su to naši srednjoškolci naučili? Razbijeni tramvaji i autobusi, alkoholizirani, nasilnički raspoloženi i ozlijeđeni maturanti - glavno su obilježje ovogodišnjih norijada širom Hrvatske. Iz onoga što smo vidjeli u medijima i uživo doživjeli na ulicama, čini se da naši mladi jedino na vulgaran, nasilan i primitivan način znaju slaviti. A razbijanje, opijanje, urlanje, ometanje građana neki su opravdavali upravo tzv. slavljeničkim raspoloženjem. Ne smijemo zaboraviti da su to učenici koji su dvanaest godina sustavno odgajani i obrazovani u najvažnijoj odgojnoj_obrazovnoj instituciji, u školi. Zar su tamo naučili da se zrelost pokazuje nasiljem, vulgarnošću i neciviliziranim ponašanjem? Ili norijada postaje »njihov« način izražavanja nezadovoljstva, nesigurnosti, frustriranosti, besperspektivnosti? Možda bismo ipak trebali pozornije analizirati background u kojem odrastaju naši mladi kako bismo mogli razumjeti njihove poruke, pa i one koje izriču na »društveno nepoželjan« način. Mladi nisu bili takvi, oni su takvi postali.

Ali, scene s ovogodišnje norijade samo su neke u nizu onih koje smo u zadnje vrijeme mogli vidjeti, a čiji su, nažalost, protagonisti redovito srednjoškolci. Dovoljno se prisjetiti nekih, ne tako davnih događaja s naših nogometnih stadiona. U njima se jasno vidi da mjesto zabave, druženja, korektnog navijanja i uživanja u nogometnom umijeću sve više zauzima nasilje, razbijanje, vrijeđanje i međusobno fizičko obračunavanje. Sve to pokreće nekoliko ozbiljnih pitanja: Zašto su naši mladi takvi? Gdje usvajaju takva ponašanja? Tko oblikuje njihove životne stavove? Kakav im se sustav vrednota nudi i tko im ga nudi? Otkuda im toliko nepovjerenje prema životu?

Mladi su »kritička svijest« društva

Norijada, ekscesi na stadionima, pojedinačno i skupno nasilničko ponašanje u školama, sve veća ovisnost mladih o alkoholu, drogi, kriminalu i općenito visok stupanj destruktivnosti kod mladih, veoma je ozbiljan pokazatelj da se u našem društvu urušuje temeljni sustav vrijednosti i da su nosive socijalizacijske institucije u dubokoj krizi. Stoga je pitanje mladih pitanje društva u cjelini. Kada nema na vidiku perspektive i budućnost se čini nesigurnom i konfuznom, kada predviđanje o razvoju društva naginje pesimizmu, kada je emotivna praznina duboka, kada odrasli ne izvršavaju svoju odgojnu zadaću - životna se usmjerenost koncentrira na sadašnji trenutak. Gubitak motivacije istinska je matrica svakog problema, pa čak i psihičke neuravnoteženosti. Istina je da mladi imaju različite izvore s kojih crpu, ali redovito ih to dovodi do izgubljenosti i prisiljava živjeti od danas do sutra, u trajnoj potrazi za novim jakim emocijama koji ih samo na kratko vrijeme anesteziraju da dublje ne razmišljaju. U takvom društvenom ozračju redovito mladi na buntovan način izražavaju neslaganje sa svijetom, pri čemu ono više poprima tonove razočaranja nego same pobune. Mladi uistinu duboko proživljavaju osjećaj koji je Luhmann ovako izrazio: »Budućnost ne može početi.« Bez budućnosti, sadašnjost je neprihvatljiva. Mladi najintenzivnije i najvjerodostojnije oslikavaju društvenu situaciju u kojoj vlada nesigurnost, nepovjerenje, besperspektivnost, nejasnoća u ciljevima. Oni su oduvijek bili najprecizniji i najosjetljiviji senzori za aktualne društvene promijene, bilo u pozitivnom ili negativnom smjeru, pa su u tom smislu svojevrsna »kritička svijest« društva.

(Ne)uspjela socijalizacija

U oblikovanju temeljnih čovjekovih stavova u kojima pojedinac izražava vlastiti odnos prema svijetu, drugima, prirodi, samom sebi, pa i Bogu, odlučujuću ulogu ima socijalizacija. Socijalizacijom se novim generacijama prenose vrednote, norme, stavovi i ponašanja na kojima se društvo temelji. Svaki pojedinac prolazi kroz primarnu i sekundarnu socijalizaciju. Primarna se uglavnom događa u obitelji, a sekundarna u širem društvenom kontekstu. Naime, čovjek se ne uklapa u jednu društvenu zajednicu jednostavnim biološkim činom rađanja, već odgojnim procesima kroz koje on prihvaća ideje, vrednote, okvire ponašanja, stavove s kojima i unutar kojih živi dotično društvo. Društvena okolina duboko obilježava profil osobnosti, s cjelokupnim njezinim težnjama i ponašanjima. U društvu, ili bolje reći u zajednici koja može biti obitelj, škola, skupina vršnjaka, župna zajednica..., čovjek poprima svoj ljudski format, usvaja pravila ponašanja, način razmišljanja, kriterije prosuđivanja, ljestvicu vrednota, sliku svijeta i čitav niz sadržaja svijesti i podsvijesti. Polazeći od te činjenice, može se reći da mladi kroz svoje stavove i ponašanja odražavaju svu složenost socio-kulturološkog ozračja u kojem oni izrastaju. Mladi predstavljaju neku vrstu »ogledala« u kojem se mogu prepoznati obrisi svih relevantnih institucija koje sudjeluju u oblikovanju njihova identiteta. Kroz procese identifikacije, interiorizacije i asimilacije mladi usvajaju temeljne stavove i oblikuju svoje ponašanje. Zato je u prosuđivanju mladih važno uočiti koja su to duhovna, moralna i kulturna obzorja koja oblikuju životno iskustvo mladih: njihov stil života, njihovo poimanje dobra i zla, njihovo vrednovanje života. I površnom analizom suvremenih tendencija u društvu, lako ćemo se uvjeriti da prevladavaju: moralni relativizam, pluralizam vrednota, subjektivizam i konzumizam, sloboda i autonomija bez odgovornosti, tolerancija koja graniči s relativizmom i indiferentizmom. Posljedice takvih tendencija najdrastičnije se oslikavaju upravo kroz ponašanje mlađih generacija. Tako naprimjer za mladog čovjeka biti slobodan znači biti neograničen, imati mnoštvo mogućih izbora, a svaki izbor ima svoje opravdanje. I tko god pokuša kodificirati moralno ponašanje, doživljava ga se kao otuđenje, pritisak, gušenje kreativnosti, sprečavanje emancipacije i samoostvarenja.

Dodatne poteškoće dolaze od toga što su mladi izloženi vrlo suprotnim i različitim socijalizacijskim utjecajima, a što uvelike otežava identifikaciju s uzorima i usvajanje vrednotâ.

Kriza vrednota u našem društvu posljedica je mnoštva ponuda, iskustava, modela pred kojima se pojedinac, posebno mladi, teško može orijentirati. Osobni izbor sve više naliči igri u kojoj izabrati dobro zvuči kao slučajan zgoditak. Mladi su, upozorava kardinal Martini, često prevareni jer ih suvremena kultura poziva, pod izlikom slobode, da sve isprobaju, da bi nakon toga završili u neuspjehu, očaju, patnji, a nerijetko i u smrti. Konzumirati postaje životna maksima za mnoge mlade, a razvijeni i tehnički rafinirani reklamni sustav, vođen vlastitim profitom, manipulira njihovim instinktivnim željama. Potrošački stil života isključuje askezu, umjerenost, solidarnost, suosjećanje, odgovornost. A, bez tih vrednota nema ni osobne ni društvene zrelosti.

Valentina Mandarić

Vezano: